Proteklog vikenda je na Gripama održano prvenstvo Hrvatske u judu. U kategoriji preko 100 kilograma briljirao je Splićanin Marko Kumrić, koji se na tatami vratio nakon 10 mjeseci pauze. Uz veliku podršku navijača, Marko je pokazao da je ozljeda iza njega te je ovime najavio povratak na europsku i svjetsku scenu.

Marko je inače član Akademskog judo kluba “Student” iz Splita, u kojem marljivo trenira svakodnevno i sanja samo o jednom – biti najbolji u onome što radi. S Markom, koji je uz judo i uspješni student medicine, popričali smo za vrijeme njegovog treninga na Gripama.

Ne krije zadovoljstvo postignutim uspjehom, ali odmah je na početku naglasio:

– Seniorski sam prvak već četvrtu godinu zaredom tako da to smatram više nužnim nego uspjehom. Lijepo je biti najbolji u nečemu, nije li to nešto čemu svi teže? – šampionski se odmah postavio Kumrić.

Kao dijete je trenirao plivanje, gdje je bilo malo natjecanja, a njegov brat se svakog vikenda kući vraćao s medaljama.



– To je bio dovoljan razlog da promijenim sport i tako je krenula moja judo karijera, govori nam ovaj stasiti Splićanin.

Kao najveće svoje uspjehe u seniorskoj karijeri izdvojio nam je peto mjesto na Europskom prvenstvu do 23 godine i srebrnu medalju sa Svjetskog kupa. Iako može biti bolje, zadovoljan je uvjetima u Splitu.

–  Uvjeti bi uvijek mogli biti bolji, imali smo nekih problema s dvoranom. Međutim, što se tiče juda, ne može biti bolje. Trener je Tomislav Marijanović, osvajač srebrne medalje s Europskog prvenstva, a ako se od njega ne može naučiti, od koga može? – zapitao se Kumrić.

Naglasio je da bi mu veća financijska podrška i pokoji sponzor dobro došao.

– Financiram se na temelju stipendija, što zbog sportskih uspjeha, što zbog akademskih uspjeha.

Zanimalo nas je kako uspijeva pohvatati sve obveze, obzirom da studira medicinu, koja spada u red zahtjevnijih fakulteta.

– Iako se čini da ne mogu, moj dan izgleda poprilično dosadno. Ujutro odlazim u bolnicu, nakon nje na trening. Popodne obvezno moram odspavati, učiti te navečer opet na trening. U međuvremenu se dosađujem na društvenim mrežama i znam popiti pokoju kavu. Također, počinjem se baviti i padobranstvom, a cilj mi je kroz nekoliko godina skočiti wing suitom. Jedva čekam krenuti s tim jer nemam previše hobija. Dosta ljudi koji me znaju površno misle da sam ja osoba kojoj sve ide od ruke, ali mi zapravo idu dobro samo medicina i judo. Osoba sam koju ne zanimaju stvari u kojima mogu biti prosječan. Prema mom mišljenju, svatko može naći dvije ili tri stvari koje dobro radi i njih se držati. Ako misliš da ti ništa ne ide, vjerojatno nisi na pravom putu – opisao nam je Kumrić.

Sebi je zacrtao samo jedan cilj.

– Moj cilj je postati olimpijski pobjednik, u mom sportu nema veće časti od te. Znam da to mogu i da zato živim, a vidjet ćemo što će donijeti život – jasno nam je rekao čemu će težiti u budućnosti.

Na kraju je uputio poruku mladima:

– Svi vi koji se odlučite na sportski život morate biti spremi žrtvovati određene blagodati mladenačkog života. Primjerice, kada su svi išli u grad na piće, ja nisam nikad mogao jer imam svaki dan u 20 sati i 30 minuta trening. Tada mi je bilo žao i mislio sam da puno propuštam, ali kada su krenule dolaziti medalje, shvatio sam da je vrijedilo. Isto tako, ne dajte da vas itko obeshrabruje i sputava ako vjerujete u to što radite.

Sjećam se kada sam 2012. godine na jednom lokalnom turniru osvojio tek sedmo mjesto, a trenirao sam do deset puta tjedno. Pobijedili su me momci koji su trenirali jednom tjedno, i to u najboljem slučaju. Tada me više ljudi savjetovalo da se ostavim juda i uhvatim škole, ali eto srećom, ne volim slušati savjete. Inače mi se to obije u glavu, ovaj put se isplatilo –  zaključio je Kumrić.