Osim tradicionalne ambijentalne pozornice u Vrlici, iskustvo predivne Gotovčeve opere „Ero s onoga svijeta“ na 69. Splitskom ljetu preselilo se i pored marjanske plaže Bene. Najpopularnija i najizvođenija hrvatska opera očekivano je izazvala velik interes ljubitelja sjajne glazbe. Libreto Milana Begovića i u novim generacijama ljubitelja opere budi zanos i oduševljenje, s jasnim humorom i ocrtavanjem života u dalmatinskom zaleđu.
Orkestrom je ravnao maestro Hari Zlodre, zbor je uvježbao Veton Marevci, a odlično promišljenu, već „usađenu“ režiju potpisuje Krešimir Dolenčić. Živopisni kostimi s važnim folklornim elementima djelo su Danice Dedijer, a scena koja odgovara zamišljenom mjestu radnje djelo je Dinke Jeričević, dok je koreografiju osmislio Luciano Perić. Dvije osobito važne uloge, u kojima iz godine u godinu nastavljaju oduševljavati, pripale su Antoniji Teskera (Đula) i Mati Akrapu (gazda Marko). Zagonetnog neotesanog mladića koji s mnogo humora, ali i iskrene ljubavi spletkari da bi osvojio Đulu ovaj je put utjelovio Stjepan Franetović, a Markovu strogu drugu suprugu Domu Margareta Matišić. Pomoćnika u nevolji, seoskog mlinara Simu interpretirao je Marko Lasić, dok je mala, ali simpatična i za rasplet bitna uloga Čobančeta pripala Tei Požgaj.
I libreto i glazba ove omiljene narodne opere pravi su mali dragulj hrvatske kulture. Priča o dobroj seoskoj djevojci Đuli koja se nada iskrenoj ljubavi i upoznaje čudnovatog „Era s onoga svijeta“ otkriva i obiteljske tajne prošlosti, seoska zavirivanja u svačiju privatnost, želju za prihvaćenošću, ali i kombinaciju suptilne kritike učmalosti i bahatosti koje se mogu nadići dobrim namjerama, poštenjem i naposljetku iskrenošću.
Zanimljivost je ovogodišnjeg Era razgovor s dirigentom i redateljem u pauzi između činova. Maestro Zlodre istaknuo je da je Gotovčeva glazba izazvala toliko oduševljenje da je čak i kultni Strauss tražio da mu se dovede „taj kompozitor“ da ga upozna. Redatelj Krešimir Dolenčić priznao je da su mu mnogobrojne verzije „Era“, pa čak i ona dječja, obilježile karijeru. Duhovitost i zanimljivost libreta povezale su se s rijetko viđenom glazbom za koju je naglasio da nas može odvesti „u neki točniji, bolji i duhovniji svijet“. Vrijedno je spomenuti da je redatelj, uz apsolutno odobravanje maestra Zlodre, osobito pohvalio izvrsnu vještinu splitskog orkestra i apostrofirao ga kao najbolji hrvatski orkestar koji je svirao ovo djelo, ne propustivši pohvaliti i Zbor.
Izvrsnom i emotivnom nastupu u veličanstvenom se finalu priključio i Folklorni ansambl Jedinstvo te dodatno uljepšao završno kolo koje je publika ispratila gromoglasnim pljeskom. Zalog je to za sve buduće izvedbe „Era“ koji se, na veliku sreću Splićana, našao na još jednoj pamtljivoj pozornici – ovaj put u njihovu gradu.
