Nebrojeno puta Splićani su oduševili javnost svojom humanitarnošću i socijalnom osjetljivošću.
Zadnjem primjeru mobilizacije smo svjedočili kada se Dalmacija ujedinila kako bi pomogla starcu koji je radio kao prodavač mandarina kod splitskog trgovačkog centra. Tada je jedna Splićanka oduševila načinom na koji je privukla javnost, a junaci naše današnje priče tiho i samozatajno već 25 godina rade u Splitu za dobrobit jedne od najpotrebitijih skupina ljudi - beskućnika.
Radi se o udruzi MoSt, koja je aktivnostima usmjerena na provedbu lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih strategija suzbijanja rizičnih ponašanja mladih, siromaštva i beskućništva i socijalne isključenosti. U fokus javnosti bi najčešće dolazili u ovo predbožićno vrijeme, kada bi organizirali akciju “A di si ti?!”, na kojoj su se prikupljale potrepštine za korisnike njihovih usluga.
Ove godine je bila planirana jubilarna 20. akcija, ali nažalost, koronavirus je za neka bolja vremena odgodio ovu vrijednu akciju. Vijest o odgodi bila je dovoljan razlog da posjetimo splitski Centar za beskućnike, gdje su nas primili raširenih ruku. Porazgovarali smo s Dadom Lelasom, predsjednikom ove udruge te prvim glasnogovornikom Torcide, koji je od prvog dana prisutan u ovom Centru.
POVEZANI SADRŽAJ
-
A DI SI TI?! “Splićani su još jednom pokazali da njihovi sugrađani imaju na koga računati”
-
DVI-TRI RIČI Dado Lelas: Od prvog glasnogovornika Torcide do samozatajnog dugogodišnjeg humanitarca
"Korisnici su aktivirani, rade selekciju predmeta i loše im je palo ovo"
Štoviše, bio je prisutan prvu noć kada je otvoreno prihvatilište za beskućnike na Zlodrinoj poljani početkom listopada prije točno 20 godina, prisjećajući se da je tada utočište zatražio tek jedan korisnik.
Nisu lako donijeli odluku o odgodi humanitarnog buvljaka.
- Baš nam je bilo teško. Zadnjih mjesec dana smo probali razne kombinacije i prilagoditi situaciji, ali shvatili smo da ako bilo što drugačije napravimo, da nije to to. Ne bi mogli sudjelovati korisnici, ali ni svi partneri. Sada smo to odgodili za iduću godinu, kada planiramo veliku jubilarnu akciju - rekao nam je na početku razgovora Lelas.
I korisnici su se itekako veselili akciji. Teškog srca su primili tu vijest.
- Rekli smo im. Ovo je sada specifično vrijeme, kada dolaze donatori u naše prostorije. Korisnici su aktivirani, rade selekciju predmeta i loše im je palo ovo. Tada rade po cijele dane, ali sada ćemo ih nekako morati drugačije angažirati - priča Lelas.
Beskućnici su osjetljiva skupina što se tiče zdravstvenog stanja, stoga je koronavirus itekako opasan po njih. Članovi udruge su se morali odmah uhvatiti u koštac s prevencijom od zaraze.
- Dosta je nezgodno. Intenzivno je za nas od kraja drugog mjeseca. Osigurali smo sve potrepštine za prevenciju korone, od aparata raznih, toplomjera i barijera. Nakon toga smo imali mjesec i pol dana karantenu, kada nitko nije ulazio ni izlazio iz prostorija. Bilo je to jako teško razdoblje za ljude koji su navikli živjeti na ulici. Sada su po cijele dane s maskama. Nije lako, ali su svjesni da moraju biti odgovorni i za sebe i za druge - kazuje nam Dado, ističući činjenicu da su corona free ustanova.
- Hvala Bogu, nismo imali slučajeva zaraze. Par djelatnika je bilo u samoizolaciji, ali nitko ni od njih nije bio zaražen.
"Igrali smo na tu kartu odgovornosti, da ako smo mi takvi, da moraju biti i oni"
Zanimalo nas je kako su korisnike upoznali s novonastalom situacijom.
- Imali smo čitav niz sastanaka. Sada imaju pristup internetu i većina ih koristi mobilne uređaje, tako da su bili informirani. Svjesni su da nam je unutra određen broj ljudi s teškim bolestima. Dvoje ljudi nam sada umire, a imamo i one s rakom, moždanim udarima i srčane bolesnike. Igrali smo na tu kartu odgovornosti, da ako smo mi takvi, da moraju biti i oni. Funkcioniramo kao jedna čudna mala obitelj - ponosno nam govori.
Izrazio je zadovoljstvo trenutnom financijskom situacijom.
- Za sada nismo zakinuti. Privremeno smo morali bili obustaviti donatorske akcije. Nije bilo večera, ali sada smo nastavili sa svim time. Naši partneri redovito organiziraju akcije, a što se tiče financija, uredno se ispunjavaju obveze. Ne možemo se požaliti. 90% novca su nam programi i projekti. Grad Split nam financira uslugu prenoćišta, to je ugovor koji provodimo već 20 godina. Prijavljujemo se na natječaje, negdje dobijemo, a negdje izgubimo. Ministarstvo nam sada sufinancira poludnevni boravak, da možemo provoditi nekakve dodatne aktivnosti s korisnicima. Sada krećemo s radionicom za termo tisak. Tu će beskućnici izrađivati majice, šalice i druge stvari. Ti artikli će se prodavati po akcijama i sajmovima - opisao nam je Lelas.
Radni ritam im je uistinu dinamičan.
- Centar za beskućnike otvara u 15 sati, a zatvara ujutro u 8. Pokretni imaju osiguran obrok u pučkoj kuhinji. Sve ostalo je uobičajeno i normalno. Kroz jutro radimo svakodnevni posao, prijave boravišta, tražimo mogućnosti zaposlenja, tako da se radi praktički po cijele dane.
Iako je i jedna osoba bez krova nad glavom previše, uspoređujući s drugim europskim gradovima, trend je pozitivan.
- Imamo one koji izbjegavaju smještaj, jer ih nagovaramo na komunu i terapiju. 7-8 ljudi odbija smještaj, većinom zbog svojih duševnih bolesti. Ponudimo im deke i hranu, ali jednostavno ne žele biti smješteni. To nam je izazov za iduće razdoblje, da im pokušamo pomoći. Imamo uvijek 35 ljudi na smještaju, a naša procjena je da ih još najmanje toliko postoji na splitskim ulicama ili zapuštenim prostorima. Velik broj ih je bio u zgradi Dalmacijavina, a sada su se prebacili negdje drugdje. I da je jedan čovjek na ulici puno je, ali obzirom na ostale europske gradove, možemo biti zadovoljni. Brisel je pun ljudi na ulici, tako da je Split podnošljiv. Mi smo u zadnjih 20 godina skrbili za više od 2.000 ljudi - prepričava nam.
"Vjerujem da dobro kotiramo u gradu i da ljudi dobro misle o nama"
Bore se za svakog beskućnika, ali ponekad nalete na zid.
- Dio dođe do nas, a jedan dio do Centra za socijalnu skrb pa ih oni upute nama. Puno sugrađana nam preko Facebooka dojavljuje da su vidjeli nekog beskućnika. Nekad morate doći do njih 5-6 puta, da shvate da im želimo pomoći. Ako nas i odbiju više puta, na kraju opet završe kod nas. Budu na ulici, zdravstveno stanje im ide na gore pa nam dođu. Ljeti je lakše, ali zima je opasna. Budu hospitalizirani pa nakon bolničkog liječenja dođu nama. Ako je teži slučaj, znaju biti smješteni i u dom.
Upitali smo ga što Udruga MoSt znači za Split.
- To mi je najteže reći. Mislim da smo zaživjeli i da nas ljudi poštuju. Radimo već 22 godine, nastojimo biti pošteni i vidljivi. Transparentni smo, koristimo i društvene mreže, da se još više približimo ljudima. Preuzeli smo dvije kategorije socijalno ugroženih ljudi s kojima rijetko tko radi, beskućnike i mlade s problemima u ponašanju. Malo se organizacija odluči na takav potez. Obzirom na to koliko i što radimo, vjerujem da dobro kotiramo u gradu i da ljudi dobro misle o nama - pomalo sramežljivim tonom nam je rekao Lelas.
Na kraju je uputio poruku.
- Svi koji pojedinačno žele pomoći mogu kroz ova dva mjeseca donijeti isključivo prehrambene proizvode i higijenske potrepštine. Mogu nam se javiti ili izravno doći kod nas. U prosincu ćemo umjesto "A di si ti" napraviti on-line kampanju, gdje će nam ljudi moći pomoći, ukoliko poštuju naš rad i žele pružiti priliku za bolji život našim korisnicima - zaključio je.
