Splićanka Sunčica Orlić nastavnica je glazbene umjetnosti u srednjim školama na Hvaru i u Drnišu, a satnicu popunjava predajući i glazbenu kulturu u osnovnoj školi u mjestu Lišane Ostrovičke u Zadarskoj županiji.
Spada u skupinu nastavnika koja na nastavu putuju iz dana u dan - po selima i otocima, bilo automobilima, autobusima ili trajektima, a jedna je od rijetkih koja na posao odlazi u čak tri županije i još se stigne baviti glazbom te brinuti za zlostavljane životinje, piše 24 sata.
- Glazbenu umjetnost počela sam predavati u rujnu 2003. godine u srednjoj školi na Hvaru, na pola satnice, a ostatak sam popunjavala zamjenama u različitim mjestima i gradovima. Tako sam tijekom 18 godina radila u Splitu, Prgometu, Tijarici, Hanu, Kninu, Lišanima Ostrovičkim i Drnišu. Posljednjih deset godina radim u tri dalmatinske županije, a na posao se ide automobilom, autobusom, trajektom ili katamaranom. Svaki radni dan sam u drugome mjestu i koliko god ponekad zna biti naporno, istinski uživam u svom pozivu - započela je Orlić.
Ponedjeljkom s kolegom nastavnikom likovnog odgoja iz Splita putuje na nastavu u OŠ “Ivan Goran Kovačić” u mjestu Lišane Ostrovičke kraj Benkovca.
Lovi jutarnje linije
Utorkom, pak, sama se vozi u Srednju školu “Ivan Meštrović” u Drnišu u Šibensko-kninskoj županiji. U Hvaru boravi dva dana - srijedom i četvrtkom. Ako joj je nastava poslijepodne u Srednjoj školi Hvar, a počinje joj od drugog školskog sata u 14.50, putuje trajektom za Stari Grad u 8.30 sati jer to joj je jedina mogućnost da stigne na vrijeme na otok. Vraća se idućeg dana, kad završi s nastavom u izdvojenom odjeljenju iste srednje škole u Jelsi. Petkom je Sunčica uglavnom slobodna, no i tad zna otići do Lišana ili Hvara, ako se njezini zborovi pripremaju za školsku priredbu.
Završila je nižu Glazbenu školu “Josip Hatze” u Splitu iz klavira i pripremnu školu iz klarineta.
Zvučna terapija
Nakon Prirodoslovno-matematičke gimnazije diplomirala je na Odsjeku glazbene pedagogije/kulture Umjetničke akademije u Splitu. Bavila se i pjevanjem i sviranjem - u duetima i bendu Viva, a posljednje tri godine je u zbor-bendu Konfuzija, u kojemu pjeva zborske dionice u obradama rock i hard rock klasika. Osim toga, educirala se i za praktičara zvučne metode u kojoj se zvuk koristi za jačanje zdravlja te u iKLIK programu za zvučno-pedagošku komunikaciju s djecom koje je osmislio pionir zvučne terapije Peter Hess. Te se metode primjenjuju s djecom koja imaju neke od autističnih poremećaja, posebice u bolnicama Švicarske, Njemačke i Austrije.
- Svoj prvi lakirani crni pianino dobila sam sa šest godina i od tada je glazbalo s tipkama sastavni dio mog života. Poziv nastavnika je također došao nekako prirodno, jer volim objašnjavati i tumačiti - govori Orlić.
U nastavi radim s djecom od 4. razreda osnovne škole do 4. razreda srednje škole. Manji uzrasti su zahtjevniji, ali to se rješava različitim aktivnostima. Recimo, moji mali četvrtaši izvode tjeloglazbu, pjevaju i sviraju udaraljke svaki sat. Istraživanja su dokazala da izvođenje i slušanje glazbe ima pozitivan učinak na razvoj djeteta, kao i da se učenjem i izvođenjem glazbe razvija pamćenje. To su samo neki od pozitivnih učinaka na zdravlje i razvoj djeteta, tako da smatram da djeca trebaju svakako više glazbenog pored jednog sata tjedno, pa nastavnici glazbenog, kao i likovnog, koji su također u istoj situaciji, teško pune satnice. Mogao bi se povećati broj sati, što bi u konačnici bilo i vrlo korisno za djecu, ističe.
Kroz njezine zborove učenici glume, pjevaju, plešu, pa i pišu stihove, tako je u Lišanima Ostrovačkim uglazbila ih u školsku himnu. Lani je tijekom pandemije pripremila i dvije video lekcije Škole za život za 3. i 4. razred srednje škole, a nastavlja se educirati i na drugim područjima koja povezuju glazbu i zdravlje.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
