Danas se obilježava dan smrti Palmine Piplović, djevojke iz Velog Varoša koju su nacisti nakon mučenja objesili 10. listopada 1944. godine.
U čast Palmine Piplović Inicijativni odbor građana Dalmacije ustanovio je 2017. godine Nagradu EN FACE ::: ANFAS, kojom žele prepoznavati i osnažiti, i individualnu i kolektivnu potrebu da se i danas suprotstavljamo društveno retrogradnim pojavama i konceptima, a koja se dodjeljuje 26. listopada, na Dan oslobođenja Splita od nacizma i fašizma.
Palmina Piplović (1922. -1944.) Rodila se u braku Ivana i Marije rođene Baldasar u obitelji od osmero djece, petorice sinova i triju kćeri. Roditelji su bili iz mesarskih obitelji.
Bila je splitska civilna veza s partizanima. U partizanima joj je bilo četvero njene braće i sve sestre. Palmina i njeni drugovi poticali su njemačke vojnike na dezertiranje.
Imala je 22 godine kad su je 7. listopada 1944. Nijemci uhapsili. Tri dana mučena je u zatvoru. Kroz kakve je strahote prošla, nikada nećemo saznati. Zajedno s Nikolom Zavoreom i njemačkim vojnikom brijačem Fritzom, obješena je o stup električne rasvjete na predjelu Ljubinci u Solinu, na putu između Bilankuše i Majdana. Stajali su u košu kamiona kada su im oko vrata vezali omče. A onda je vozač stisnuo papučicu gasa.
Priča o splitskoj junakinji Palmini koje se vlastiti grad ne želi službeno prisjetiti
Priču Palmine Piplović zapisao je u “Ratnoj kronici Splita 1941.- 1945.” Ivo Javorčić:
– U starog Mile Piplovića bilo je osmero djece. Pet sinova i tri kćeri. Od petero braće četvorica su bili partizani, a sve tri sestre partizanke. U NOR-u su poginuli Špiro i Palmina.
Mira Podrug, udana Benzon, priča:
»Viđale smo se skoro svaki dan u ljeto 1944. g. sve do njenog udesa. Ja i ona smo bile na vezi u lancu od Splita do partizana, a primopredaju smo vršile kod centrale u Dujmovači. Tako je bilo i 7. listopada 1944. g. Vidim je, dolazi, a iza nje njemački oficir i vojnik s puškom. Zadrhtala sam, a Palmina se smiješi: Što ti je? Naši su, iako su Nijemci … Njemački oficir izvadi pištolj i pruži ga Palmini, valjda za uspomenu. Ona se vrati u Split, a ja po uobičajenim pravilima produžim dalje…
Već sam zagazila u Dvorine, malo polje ispred Majdana, kad iza mene puče puška. Oficir se previja u grčevima a vojnik hoće da puca i na mene. Bacim se na njega, udario me on, ali i ja njega, imala sam tada samo 16 godina, pao je i pokušam bježati … Čujem viku. To viče moja mater, dotrči odbornik Jozo Podrug, a njemački vojnik pobjegne u Solin… Tu je alarmirao svoje i trokolicom odjurio u Split, na Plokite, odakle se »uputio u partizane«… Za sve ovo Palmina nije znala, i baš kada je Marinu, svojoj vezi, podnosila izvještaj, zabruja trokolica i Palmina prepozna vojnika kojeg je predala Miri Podrug.
»Marine, bježi! Provala!« uspjela je da kaže. Marin je pobjegao, a ona je uhvaćena. Odvedena je u njemački zatvor na Gripama. Tu su uspjele da je posjete Marta Erceg i Rina Piplović. Donijele su joj nešto hrane i vidjele je svu u modricama i na njoj pocijepanu odjeću…
»Tuku me. Od jučer poslije podne, i čitavu noć izmijenilo ih se preko dvadeset. Svi me tuku i traže da priznam… Ubit će te… Znam. Ali recite da Palmina zna umrijeti kao komunist. Ni riječi im nisam rekla… Rina, donesi mi bjankariju da se preobučem, jer, znaš, vidiš kakva sam… Gadovi! Ne mogu u smrt ovakva…«
10. listopada okupilo se nešto svijeta pred bolnicom i Marta u kamionu vidi Palminu i starog Zavorea, a uokolo kamiona čitav kordon vojnika. Marta iz daljine rukama pita: »Što je – kuda?« Palmina oborenog pogleda sliježe ramenima, a stari Zavoreo rukom čini ispod svog vrata: Objesit će nas.
Iz bolničkog zatvora izvode i brijača Fritza, trpaju i njega u kamion i zatim krenu prema Solinu. Marta i Rina susretnu Roka Dugopoljca s karom te krenu za kamionom… Sustigli su ih na Brdima gdje su se Nijemci zaustavili… Ponovno krenuše, sada prema Majdanu, i na predjelu Ljubinca kamion se zaustavi uz električni stup na kojem je već visjela omča. Dva Nijemca guraju Palminu, ona se opire. Udaraju je kundacima po glavi. Natiču joj omču, kamion krene… a uz stup se zanjiše tijelo mlade djevojke. To se ponovi sa Zavoreom i Fritzom…
Dva sljedeća dana dolazili su Marta, Rina i Ante da izvide situaciju i da sahrane pokojnike. Ali, tko da se usudi? Nijemci su još tu… U četvrtak, 12. listopada, ipak priđu leševima, skinu ih i sahrane odmah tu pored puta. Po želji stare Marice, ostrižu pletenice s »fjokićima« Palminine crne kose i predaju ih tužnoj majci…«
Tako je završila život Palmina Piplović, mlada splitska radnica i komunistkinja. Pala je na domaku slobode za kojom je toliko žudila i žrtvovala najdragocjenije što se žrtvovati može.
