SPLITSKA GIMNAZIJA IZNENADILA PROJEKTOM Masline Marko i Vlado označile početak AKCIJE

Gimnazija Vladimir Nazor ostvarila je veliki uspjeh

Donosimo vam priču ispunjenu pozitivom o vrijednim učenicima V. gimnazije Vladimir Nazor, o jednoj upornoj ravnateljici i jednom omiljenom profesoru. Naša bi priča bila jedna sasvim obična da se spomenuta gimnazija nije odlučila natjecati za titulu ekoškole.


Nekadašnja Velika Realka, okružena s dvije strane prometnicom, s jedne devastiranim okolišem i skladištem građevinskog otpada na bedemu Contarini, a s treće, nakaradno poslaganim metalnim bancima i skladištima robe iz trećega svijeta – zadnja je u Splitu koja bi se za ekocertifikat trebala natjecati. No, kako je Split baš takav grad u kojem se spaja nespojivo, mi smo u potrazi za zanimljivom reportažom pokucali na vrata nazorovaca u samom centru grada.

Do učionice mladoga profesora Marina Borzića nije bilo teško doći. Do ovog omiljenog duha svih školaraca su nas dovele učenice koje su dale veliki obol projektu crtajući poruke koje bi trebale motivirati ostale školarce da se uhvate s projektom u koštac.

Nazorovci, tjerajući svoj poznati inat, idu pokazati da se može

Čini se kako V. gimnazija nikako ne bi mogla ostvariti status eko škole. No, na nagovor ravnateljice prof. Ankice Kovač, vrijedni đaci i njihov profesor geografije, Marin Borzić, odlučili su se tome doskočiti.

Naime, „Eko-škole“ je globalna organizacija koju čini mreža škola. Svaka država ima svoju organizaciju koja dodjeljuje status ekoškole, a u našem je to slučaju udruga Lijepa naša. Ukoliko škola želi pristupiti projektu, postoji sedam koraka koje mora zadovoljiti. Kako naši nazorovci nemaju pitoreskni okoliš za pohvaliti se, oni su smislili kako zadovoljiti ekološki standard unutar zidova škole. Stoga je dogovor pao da se škola uhvati u koštac s razvrstavanjem otpada.

Uključili su u svoj projekt i gradsku firmu Čistoću, koja im je uvelike pomogla tako što ih je opremila smećnjacima. Parkovi i nasadi su im darovali sadnice maslina i grmlja, te su im donijeli zemlju za biljke. Regionalni centar čistog okoliša im je ustupio, ni više ni manje, nego 18 kanti za razvrstavanje otpada.


O tome kako se cijela škola skupila pod isti šešir i koje su korake napravili ne bi li dobili status ekoškole, kazao nam je sam profesor, do kojega su nas dovele Anđela Blanka Putnik, Maja Alduk, Manuela Jurišić, Paulina Marković i Petra Parač. One su, kako ih profesor hvali, dale veliki obol u cijelom projektu crtajući motivirajuće poruke. Donosimo nekoliko primjera:

Makar kod učenika još uvijek postoji mala mentalna barijera, uspjeh projekta nije upitan. O tome nam je nešto više rekao profesor Borzić.



Pitali smo ga jesu li zasađene masline, simboličnih imena, Marko i Vlado bile početak akcije?

“Ideja ekoškole je takva da svoje djelovanje ne ograniči na prostor same škole, već da taj utjecaj proširi na svoju lokalnu zajednicu. Kroz djelovanje u prostoru škole nadamo se da će svi članovi  isto prenijeti i na privatne živote, a samim tim je djelokrug djelovanja puno veći, nego se to na prvi pogled čini. Tim slijedom očekivana su i partnerstva s lokalnim institucijama i organizacijama, koje svoje djelovanje temelje na očuvanju okoliša.

U nadi da ćemo sve spomenuti, potrebno je navesti sinergijski krug. Za već spomenute masline i održavanje istočne strane škole treba zahvaliti Parkovima i nasadima. Također, u suradnji s Čistoćom dobili smo smećnjake bez kojih naša inicijativa odvajanja otpada ne bi imala puno smisla. U istom smjeru, veliki obol dao je i Regionalni centar čistog okoliša, koji nam je donirao 18 kanti za odvajanje otpada, a nalaze se u hodnicima škole.

Dalje, tradicionalno, Dan planete Zemlje svake godine obilježavamo u suradnji s Udrugom Sunce, a Mediteranski dan obale s Centrom za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija. Od ove godine uključili smo se i u dodatne suradnje. Prijavljeni smo na inicijativu ‘Zasadi stablo, ne budi panj’, te čekamo bolje epidemiološke uvjete za ostvarivanje suradnje s Likovnom akademijom u Splitu, točnije s odsjekom za Dizajn vizualnih komunikacija.”

Iako je van teme, Vaša je škola primjer kako se boriti protiv škrabotina i grafita. Svaki put kada osvane nekakav natpis, Vi ga bez pretjerane pompe sanirate, znači da ipak i na vizuru okoliša nastojite utjecati. Tko je došao na ideju da se ide u takvu zaštitu fasade?

“Makar se svi na prvu negativno izjašnjavaju kada govore o našem okolišu, ipak možete primijetiti da se urednost škole ne odnosi samo na unutarnji prostor. Velika se pozornost posvećuje i vanjskom dijelu škole koji je poprilično zelen. Što se tiče grafita, politika je jasna, radišni majstori pituraju isti dan.”

Kako ste došli na ideju same prijave za ekoškolu?

“S obzirom da se već puno ulaže u urednost prostora škole, prijava je samo logičan slijed podizanja tog angažmana na višu razinu.”

Koliko traje ekostatus i koji su ciljevi?

“Status traje dvije godine, nakon čega ga je potrebno obnavljati. Glavni je cilj održavati uspješnom politiku djelovanja (u našem slučaju to je politika odvajanja otpada), te širiti područje djelovanja na druga polja kao što su ušteda vode, ušteda struje, prehrana u školi, itd. Također, u ovom je dijelu važno spomenuti da je jedan od glavnih ciljeva ostvarivati ishode nastave kroz rad ekoškole. Ukratko, plan je da učimo praktično i kada to prilike dopuštaju, izvan učionica.”

Vjerojatno ste gledali dokumentarac Michaela Moorea u kojem uspoređuje školstvo u Americi i u Europi. On se nije mogao načuditi kako djeca u Europi imaju „kvalitetnije“ navike od djece u domovini. Kakva su djeca kod Vas u školi i jesu li prihvatila projekt?

“Mogu samo reći da smo ovaj projekt djelovanja ekoškole shvatili kao maraton, a ne kao utrku na kratke staze. Treba puno vremena za male promjene, ali nikako ne sumnjamo u konačni uspjeh. Postoji još uvijek mentalna barijera koja učenike priječi u razvrstavaju jer je praksa nerazvrstavanja  dugogodišnja, ali svakako bih pohvalio učenike i njihov trud. Uz naše crtačice i uz ekoodbor, spomenite i naše učenice Magdalenu Šušnjaru, Luciju Juračić, Stelu Purkić, Ivu Mamić, Klaru Steffen Zanchi i Martu Gjurašin, koje nam pomažu oko projekta. Valja napomenuti i akciju skupljanja čepova za Udrugu oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske, na koju su se mahom svi učenici odazvali.”

Koliko je situacija oko novoga nenormalnoga utjecala na realizaciju projekta i kada se nadate certifikatu?

“Utjecala je mnogo iz razloga što moramo paziti da se razredna odjeljenja ne miješaju, što onemogućuje ozbiljan rad. Svakako se nadamo stjecanju statusa u ovoj školskoj godini. Ali treba gledati pozitivno. Mi smo i u ovakvim uvjetima gotovo pa priveli ovaj projekt kraju” zaključio je Borzić.

Moja reakcija na članak je...
Vau
12
Haha
1
Hagić
4
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime