Za svaku pozitivnu promjenu u društvu potrebna su 3 sastojka:
- individualci koji će nam služiti kao primjer
- događaj koji će pokrenuti promjenu
- volja društva da se stvari promijene na bolje.
Ovaj tekst pišem u pozitivnom tonu, i tiče se osoba s invaliditetom. Ali isto tako može služiti kao generalna smjernica za društvenu promjenu. Ako poznajete bar jednu osobu s invaliditetom u vašem okruženju, savjetujem vam da pročitate tekst do kraja. A gotovo sam siguran da svaka osoba poznaje barem nekoga, jer čak 15% osoba u svijetu živi s određenom vrstom invaliditeta.
Individualci koji nam služe kao primjer
Prvi od sastojaka potrebnih da se u društvu dogodi pozitivna promjena su individualci koji nam služe kao primjer. S obzirom na usmjerenje teme ovog članka, idealnim primjerom smatram naše osvajače/ice paraolimpijskih medalja.
Sportaši su najbolji ambasadori države, univerzalni su modeli svim ljudima kako se za nešto u životu treba boriti, a njihova spremnost na promjenu vrhunski je primjer kako se zacrtani ciljevi mogu i trebaju ostvariti.
Velimir Šandor, Ivan Katanušić, Ivan Mikulić, Anđela Mužinić, Helena Dretar Karić, Dino Sinovčić, Mikela Ristoski i Deni Černi su “prvi sastojak” za pozitivnu promjenu.
A zašto je to tako?
Zato što svaka od ovdje nabrojanih osoba (kao i svi ostali njihovi kolege sportaši) posjeduje visoku razinu volje, prilagodljivosti, mogućnosti rješavanja problema i empatije - sve vještine potrebne za natjecanje na vrhunskoj razini.
Ove četiri vještine potrebne su svima, a posebice individualcima s invaliditetom kojima su upravo one nužne za uspješnu prilagodbu svakodnevici. Ovdje navedenim se da zaključiti kako je upravo sport idealno “vježbalište” za one kojima su ove vještine nužne.
Događaj koji će pokrenuti promjenu
Drugi od sastojaka nužan za pozitivnu promjenu svakako je veliki događaj koji će biti katalizator same promjene. U ovom slučaju to su svježe održane Paraolimpijske igre. Za sve koji ne znaju, prefiks para znači paralelno te se time igre izjednačavaju sa statusom Olimpijskih igara, samo pod prilagođenim uvjetima, budući da se sportaši moraju kategorizirati prema razini fizičkih i intelektualnih specifičnosti.
Paraolimpijske igre uistinu i jesu najbolji događaj koji može pokrenuti pozitivnu promjenu u svrhu inkluzije pojedinaca s invaliditetom u društvo.
Peking 2008, Igre koje su za osobe s invaliditetom, na području Kine, poslužile kao izravni pokretač niza značajnih pozitivnih promjena glede njihova statusa u društvu. Zahvaljujući igrama dobili su veće poštovanje, bolji društveni status, poboljšanu socijalnu sigurnost, veće prilike za školovanje kao i olakšan pristup tržištu rada.
Preko 14 tisuća ustanova omogućilo je pristup osobama u kolicima, pa tako danas mogu uživati u atrakcijama kao što su Kineski zid i Kraljevska palača (“Zabranjeni grad”). Još veća prednost su prilagodbe obrazovnih ustanova potrebnih za sigurniji socijalni status.
London 2012, sljedeći korak naprijed - prijenos Igara u Velikoj Britaniji gledalo je svakodnevno preko 40 milijuna ljudi. Prijenosi su praćeni pod stručnim vodstvom ljudi s invaliditetom koji su uvelike pomogli da sve bude na vrhunskoj razini. Posljedično ovim održanim igrama, provedeno istraživanje pokazalo je kako je svaka treća osoba u Velikoj Britaniji (20 milijuna ljudi), značajno promijenila mišljenje o osobama s invaliditetom.
Rio 2016, zbog Igara je uloženo preko 1 milijardu američkih dolara na prilagodbu infrastrukture za osobe s invaliditetom, a nakon Igara je brazilska vlada izglasala novi zakon koji je značajno poboljšao status svojih 50 milijuna stanovnika koji žive s invaliditetom.
Tokio 2020, Igre gleda rekordnih 4,25 milijardi ljudi u 177 država svijeta. Utjecaj Igara na stanovništvo saznat ćemo u bližoj budućnosti.
U Hrvatskoj igre nisu bile toliko dobro popraćene, velikim dijelom zbog nedovoljne zainteresiranosti nacionalne televizije da se sa ovim projektom uhvati u koštac, a velikim dijelom i što su i ostali mediji podbacili u izvještavanju.
Volja društva da se stvari promijene na bolje
Završni sastojak potreban za pozitivnu promjenu naravno, je volja društva za promjenom. Kao što sam prethodno naglasio pojedinci u državama koji su donijeli paraolimpijske medalje, kao i medijska eksponiranost te sam status Igara donijeli su do toga da se društvo uistinu odluči promijeniti stvari na bolje.
Gledajući Split, nama su potrebni Ivan Mikulić, Dino Sinovčić i Anđela Mužinić da nam služe kao ti modeli. Nama je potrebna medijska zainteresiranost da nam fokusira njihove priče i uspjehe. Nama je potrebna volja naroda da ih izjednači sa svima nama, kako na društvenoj, tako i na financijskoj razini.
Naš grad pokazao je mnogo puta zajedništvo, i to nam stvarno ne nedostaje. Svaka Splićanka i svaki Splićanin uvijek će podržati pozitivnu promjenu i stati iza nje. Nebrojeno puta smo to u našem gradu doživjeli, i nebrojeno puta ćemo to u budućnosti i vidjeti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Poziv na akciju
A sada slijedi poziv na akciju. Nova vlast u gradu Splitu već je na početku pokazala volju i želju da se stvari u gradu promijene na bolje. Smatram da će se tendencija ka takvim pozitivnim promjenama i nastaviti.
Ali, u gradu se mnogo stvari treba promijeniti i od toliko problema nužno je prioritizirati što će se prvo rješavati. Pitanje osoba s invaliditetom specifično je, jer medijski fokus na njima nažalost doživljava vrhunac malo prije, za vrijeme, i malo nakon Paraolimpijskih igara. Pojedinci koji su danas heroji, sutra su već zaboravljeni, a život u medijima nastavlja svojim uobičajenim ritmom, bez velike zainteresiranosti za probleme 15% stanovnika koji imaju fizičke i intelektualne poteškoće.
Baš zbog toga smatram da bi novoj vlasti jedan od prioriteta svakako trebao biti napraviti prvi korak pri izjednačavanju svih sportaša, a najbolje sredstvo je upravo postavljanje ploča na Zapadnoj obali.
PARAOLIMPIJCI - SPORTAŠI DRUGOG REDA? Zašto imena splitskih paraolimpijaca nisu na Zapadnoj obali?
Zašto je to najbolje?
Prvo, zato što iziskuje najmanje napora.
Drugo, zato što se ionako planiraju postaviti nove ploče, pa se ne trebaju raditi velike izmjene u provedbi projekta.
Treće, zato šta taj simboličan čin konačno može biti pokretač pozitivne društvene promjene.
Ako se danas postave ploče u gradu Splitu paraolimpijcima, sutra ćemo imati nove Ivane Mikuliće, Dine Sinovčiće i Anđele Mužinić. Sutra će neko dijete s invaliditetom s malo više sigurnosti reći svojim roditeljima da se želi baviti sportom. Napravit će taj korak naprijed. Na sportskom borilištu naučit će kako se nositi s izazovima, kako biti uporno i kako raditi na sebi.
Isto tako, će sutra ostala djeca imati više klupskih kolega s invaldiitetom, a to će dovesti do odrastanja u različitosti i većeg prihvaćanja u budućnosti. Samo 0,2% osoba s nekim invaliditetom u gradu Splitu bavi se sportom, a u gradu djeluje čak 13 klubova koji su njima prilagođeni.
Ovim putem pozivam Gradsku skupštinu da napravi taj simboličan čin, jer je sam po sebi simboličan, ne iziskuje puno a odaje zasluženu počast našim paraolimpijcima. Vjerujem da će taj čin biti esencijalni sastojak koji će napraviti pozitivnu promjenu u društvu.
Vrijeme istječe, a druge Igre su tek za 3 godine.
Danas ploče, sutra bolja infrastruktura.
Danas ploče, sutra sigurniji socijalni status.
Danas ploče, sutra veće poslovne mogućnosti.
Danas ploče, sutra potpuno izjednačavanje SVIH Splićanki i Splićana.
Danas Split, sutra Hrvatska.
Grade Splite, danas je vrijeme!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
