U kapeli Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, predvodeći euharistijsko slavlje splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić primio je među kandidate za đakonat i prezbiterat osmoricu bogoslova iz biskupija Splitske metropolije.
Novi kandidati za đakonat i prezbiterat Splitsko-makarske nadbiskupije su: Toni Filipović, Igor Goleš, Domagoj Omrčen-Milić i Ivan Šesto. Kandidati Šibenske biskupije su Šime Pleadin i Ante Vrcić, a kandidati Dubrovačke biskupije su Jure Paponja i Mišo Pecotić.
Razmišljajući o važnosti kandidature, Nadbiskup je u homiliji kandidatima predočio ideal Mojsijeva služenja unutar odnosa prema Bogu i svom narodu. Ponajprije „Mojsije je bio onaj koji nije tražio svoju slavu i napredovanje u službi koja mu je povjerena od Boga, nego je bio spreman i patiti za dobro naroda“. Istaknuo je kako Mojsije pred Bogom moli za milosrđe prema narodu, a ne ponaša se kao farizej koji osuđuje Božji narod zbog njegovih grijeha. On je ljubio svoj narod, ali je i ostao vjeran Bogu. Zaključujući prvi dio homilije, nadbiskup je naglasio kako je Mojsije „samo slika jedne veličine koju otkrivamo u evanđelju, slika novoga Mojsija, Isusa Krista, koji je do kraja ostao vjerna svom Ocu i njegovoj volji, ali je također do kraja ljubio svakog čovjeka i predao samog sebe i svoj život za njega“. Isus Krist je savršeni primjer u služenju Bogu i ljubavi prema grešnom čovjeku.
Potaknuo je kandidate da se i sami više „druže“ s prijateljem Isusom, da mu budu blizu i da ga slijede. Također, izdvojio je druženje s Božjom riječju kao jedan od najizvrsnijih načina provođenja vremena s Gospodinom, a homiliju je zaključio riječima: „U svom srcu trebamo imati prostor za riječ Božju. Kada nema ljubavi prema Bogu, traži se osobna slava i želi se osigurati sebe. Na taj način se udaljavamo od Gospodina. Onaj tko u sebi ima ljubavi, uvijek traži dobro svoga bližnjega i slavu Božju“.
Na kraju misnog slavlja mons. Barišić je čestitao odgojiteljima i cijeloj bogoslovnoj zajednici sa željom da novim kandidatima ova prva stepenica prema đakonatu i prezbiteratu bude na osobnu izgradnju i oplemenjivanje bogoslovije kojoj pripadaju.
