U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Splitu sinoć je u punoj dvorani Dominikanskog samostana prof. dr. sc. Josip Vrandečić, povjesničar na Filozofskom fakultetu u sveučilišta u Splitu, održao zanimljivo predavanje pod nazivom „Osmanlijsko djelovanje na splitskom području“.
U ime OMH u Splitu posjetitelje je pozdravio dr. Joško Kalilić, predsjednik OMH u Splitu, a o gostu predavaču je govorio docent dr. sc. Ivan Basić, član Upravnog odbora OMH u Splitu i predstojnik Katedre za staru i srednjovjekovnu povijest Filozofskog fakulteta sveučilišta u Splitu.
Zanimanje za ovaj dio povijesti Splita pokazao je veliki broj mlađih posjetitelja, posebno studenata.
Prof. Vrandečić je istaknuo više važnih činjenica koje su prethodile pokušajima osmanlijske vojske da osvoji grad Split. Split je posebno bio ugrožen nakon pada Klisa u turske ruke 1537. (oslobođen je tek nakon 60 godina) koji je do tada bio najvažnija utvrda protiv prodora turske vojske prema Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima. Time je Splitu bio odsječen važan trgovački put prema svojem zaleđu a turska vojska je osigurala svoje vojno i političko djelovanje po južnoj Hrvatskoj.
Splićani su jedinu nadu imali u svoju hrabrost i pomoć pučanstva okolnih mjesta te u Veneciju koja je bila u stalnom sukobu s turskim osvajačima. U pokušaju oslobađanja Klisa poginulo je mnogo dalmatinskih dobrovoljaca i čak 40 svećenika. Splićani su od straha pred turskom vojskom uz pomoć Venecije ubrzano počeli graditi bedeme oko grada jer zidovi Dioklecijanove palače nisu bili dovoljno sigurni za obranu od turske vojske, posebno velikih turskih topova. Veliku opasnost predstavljao je najbliži strateški brežuljak Gripe udaljen svega nekoliko stotina metara ud centra grada. Splićani su uz pomoć Venecije ubrzano počeli s izgradnjom tvrđave Gripe o kojoj je ovisila sudbina Splita. Prof. Vrandečić je naglasio da se Split branio na tvrđavi Gripe. Tko osvoji tvrđavu Gripe, osvojio je Split (slično kao što je tvrđava sv. Ivana branila Šibenik od Turske vojske).
1657. godine uslijedio je najveći napad turskih vojnika na Split. Tadašnji Papa Aleksandar VII. je smatrao da je oko 15.000 turskih konjanika i pješaka jurišalo na tvrđavu Gripe koju su na kratko vrijeme čak i osvojili, ali su je hrabri Splićani uz pomoć okolnih stanovnika i otočana te i Venecije s morske strane ponovo zauzeli ne dozvolivši topovsku paljbu prema centru Splita i Dioklecijanovoj palači.
Naročito hrabru obranu su pružili Varošani kod zidina i bastiona grada na zapadnoj strani gdje se sada nalazi crkva sv. Frane. Najveću suvremenu taktičku ulogu u obrani Splita od Turaka imali su bastioni od kojih su neki naknadno srušeni zbog razvoja grada. Od pet bastiona na tvrđavi Gripe samo je jedan namjerno srušen zbog širenja grada. Zbog neuspjeha u osvajanju Splita i velikih gubitaka u ljudstvu, Turska vojska se povukla i još samo jednom (1659.) pokušala osvojiti Split, ali bez uspjeha. Udruženim napadom venecijanskih vojnika i domaćeg stanovništva (1688.) oslobođen je i Knin nakon 166 godina vladavine Turaka. Zauzimanjem Knina, oslobođena je cijela Dalmacija od Turaka.
