Luce ustane iz kreveta i zagrne se laganim ogrtačem.
– Idem skuvat kavu – dobaci muškarcu koji ju je zadivljeno promatrao.
– Ostani još malo pored mene.
– Ne! Popit ćemo kavu i tribaš ić doma.
Ništa nije odgovorio, samo se zavrtio preko kreveta i okrenuo se na drugu stranu, glumeći da ne shvaća njezine riječi.
– Svaki put isto, ne tribaju ti gluposti u životu – dobaci mu i uputi se u kuhinju.
Dok je kuhala kavu, razmišljala je o Zlatkovu ponašanju u posljednje vrijeme. Upoznali su se prije nešto manje od godinu dana, ne zna točno kad. Zna da je bilo ljeto, a sada je kasno proljeće.
To je bila privlačnost, kako se kaže, na prvi pogled. Ne zaljubljenost, nego strast dvoje sredovječnih ljudi kojima nedostaju pažnja i seks. Odmah je bio iskren i prijavio je ženu, ali ona se ne zamara tuđim ženama. Ima ona drugih briga, neka se svojim ženama zamaraju njihovi muževi.
Prvih nekoliko tjedana nalazili su se skoro svaki dan, barem na pola sata. On bi brzinski došao do nje samo da utaže ogromnu želju, a jednom tjedno uspio bi ostati kod nje nekoliko sati.
Sve je odlično funkcioniralo; on je imao strast koja je Luci odgovarala, a što joj je najvažnije, nije ogovarao ni vrijeđao svoju ženu. Nervirali su je ljubavnici koji bi svaki put poslije seksa jadikovali i žalili se na svoje žene. Nikako da im objasni da ona nije psihijatrica, da je ljubavnica i da služi da utaži fizičku bol. A psihu neka liječe na uputnicu, ako imaju dopunsko.
Sa Zlatkom je sve funkcioniralo i svim svojim znanjem stečenim tijekom dugogodišnjeg staža ljubavnice trudila se da ga ne izgubi. Dočekala bi ga u seksi rublju, jer muškarac kojega žena zavodi rijetko ima potrebu za ljubavnicom, a kad bi imali vremena, izmasirala bi ga prije ili poslije „onoga“.
Bila je baš zadovoljna, jer napokon je pronašla Kreša (tako zove muškarce koji služe samo za seks) s kojim može dugo funkcionirati.
Ali…
Kad god je nešto dobro, uvijek postoji ono „ali“.
Ispočetka bi obavili „ono“, malo se šuškali po krevetu i on bi otišao kući svojoj ženi da mu opere svu tu robu koju je ona u strasti pobacala po podu. Dolazio bi nahranjen nekom dobrom papicom koju mu je ženica skuhala. Luce je, sretna i zadovoljna, uzimala samo ono što njoj treba.
Ali u posljednje vrijeme on ostaje na kavi i traži da nešto prigrize. Sve je to ona i mogla istrpjeti za dobar seks, ali kad je počeo donositi hranu da zajedno kuhaju, to je već postao problem.
To je uvijek izbaci iz takta, ali suzdržala se da ne reagira, dobar ljubavnik treba je malo pričekati. Lijepo su taj put skuhali, zajedno pojeli i onda je kroz šalu objasnila da je glupo trošiti dragocjene minute u kuhinji kad mogu biti u krevetu.
On je to doslovno shvatio i ni vrag ga više nije mogao izbaciti iz kreveta.
A onda je shvatila bolnu činjenicu – Zlatko se zaljubio u nju!
Sveti moj Ante, molim te urazumi ovog muškarca! Zašto bi se rastavljao, zašto mijenjati nešto što je dobro? Lijepo im je zajedno, a on i njegova žena su u simbiozi. Žena mu pere, čisti, kuha, pazi na djecu, sada već i na unučad, organizira božićne i uskrsne ručkove, a Luce je tu za razonodu dva puta tjedno sat do dva. A on se, tukan, u pedesetima zaljubio. Ajde da je kao drugi normalni pa da se zaljubio u jednu od dvadeset godina koja ne zna tko joj glavu nosi, nego u nju, koja ima svoj lijep i organiziran život u kojem muškarac ima samo status zabavljača, a ne ozbiljan i bitan dio.
– Zlatko, diži se, kava je gotova!
– Evo se oblačim. Ima li šta za prigrist?
– Vidit ćeš kad dođeš doma, sigurno ti je žena spremila dobar ručak.
– Ja sam mislija nešto ovde.
– Ne možeš jer tribaš doma, da ti ona ne bi nešto posumnjala.
– Ma šta me briga!
– Briga mene! Otkad mi se sin oženio, ja nisam kuvala muškarcu, niti namjeravam.
– Kako si takva? Pa vidi kako se lipo slažemo.
Zlatko je već došao u kuhinju kad je to izrekao tužnim i razočaranim glasom.
– Lipo se slažemo u dva kvadrata moje posteje.
– Ali ja volim biti sa tobom i van posteje. Volija bi da te odvedem na ručak, da idemo u kino, da prošetamo priko Rive...
Sada je Luce shvatila da se pali žuto svjetlo.
– Slušaj, lover boy, ja ću više čuvat tvoj brak nego ti. Ne zbog tebe, nego zbog same sebe.
– Kako zbog sebe?
– Jednostavno! Da se rastaviš zbog mene, ja bi tribala zaminit sve ono šta ti žena pruža. Iskreno, to ne želim. Poslije, kad shvatiš šta si sve izgubija, počet ćeš grintat, prigovarat i morat ću te izbaciti iz posteje. Priznaj, zbog tih smo minuta zajedno.
Muk i tišina.
Odjednom se Zlatko počeše po glavi, pogleda u nepopijenu kavu i ustane.
– Uh, zaboravija sam da mi je danas ranije ručak jer dolazi unuka.
Nestane preko vrata ne pogledavši Lucu.
Zadovoljna ishodom, Luce pomisli: „I njega sam stavila na svoje misto!“
