Iz najlipšeg grada na svitu donosimo vam, a kakvu drugu, nego lipu priču.
Kao nalipšeg na svitu, grad Split i naša sugovornica vidi kao takav, ali mu često dodaje i mnoštvo boja jer ga želi prikazati kao jedan veseli grad. Splićanka Ana Vidović Roguljić, po struci patronažna sestra, doktorandica na Doktorskom studiju TRIBE Medicinskog fakulteta u Splitu, supruga, majka troje prekrasne djece i umjetnica koja se ‘krije’ pod imenom AVR art, zasigurno je osoba koju trebate upoznati. S Anom smo porazgovarali o njenom životu, o slikarstvu kao hobiju, ali i o planovima za budućnost upravo u tom umjetničkom svijetu.
Tko se krije iza imena AVR art i kako ste došli na ideju o imenu?
"Iza imena AVR art se krije Ana Vidović Roguljić, koja ima 39 godina i dolazi iz Splita. Ime je proizašlo iz inicijala moga imena plus imenice umjetnost na engleskom 'art'. Naime, željela sam da ime bude što kraće, samim time i pamtljivo."
Odakle uopće ideja da se jedna osoba medicinske struke okrene slikarstvu?
"Oduvijek sam voljela izražavati svoju ljubav prema umjetnosti kroz različite izričaje bila to moda, fotografija ili slikanje. Kad sam upisivala srednju školu htjela sam upisati umjetničku školu, međutim roditelji su rekli ‘nema ti od toga kruha idi za medicinsku sestru’. Danas sam magistra sestrinstva zaposlena kao patronažna sestra u Domu zdravlja Splitsko-Dalmatinske županije, te obožavam svoj posao. Obilazim mame i bebe kada izađu iz rodilišta i to me zbilja veseli. Uvijek govorim kako biti medicinska sestra nije posao nego poziv. Međutim slikanje je ono što me čini ispunjenom, slikanjem mogu izraziti sebe i svoje osjećaje."
Problemi sa zdravljem roditelja bili su, mogli bismo reći, ključni u Aninom otvaranju k’umjetnosti. Ispričala nam je i kako se točno ‘upustila’ u svijet umjetnosti odnosno kada, kako i zašto je započela slikati.
"Sad kad se uhvatim u slikanju pitam se zašto ovu priču nisam prije započela nego tek zadnje tri godine. Možda je razlog tomu što sam se slikanju okrenula kao utočištu i sigurnosti, naime prije tri i pol godine sam doživjela da mi se majka teško razboljela, a nedugo zatim i otac plus bilo je to vrijeme kada nas je korona vezala za kuću pa su svi nekako otkrivali svoje talente. Ja sam svoj talent oduvijek imala u sebi, ali nikad nisam imala vremena da ga razvijam vježbajući. Kažu da je za uspješnog slikara potrebno 30% talenta, a 70% vježbe, stoga se trudim slikati ili barem crtati svaki dan. Ipak smatram da se još razvijam i imam što za naučiti. Hvala Bogu na društvenim mrežama i internetu gdje je svaka informacija dostupna i zahvaljujući čemu svaki dan crpim inspiraciju za daljnji razvoj."
"Uvijek me privlačilo da od ničega, nečeg odbačenog, stvorim nešto"
U razgovoru nam je otkrila i da ljubav prema slikanju gaji još od malih nogu gdje je još u osnovnoj školi zavoljela likovnu kulturu kao najdraži predmet. S osmijehom na liscu se prisjeća i kako su njeni radovi upravo ti koji su uvijek bili izloženi na panoima.
"Kasnije kroz život kada bi me uhvatila inspiracija uvijek sam nešto crtala, slikala, čak sam jedno vrijeme oslikavala već korištene ženske torbice, pa sam u nedostatku torbica morala naučiti koristiti šivaću mašinu kako bih stvorila torbicu kao platno, jednako tako oslikavala sam tenisice, odjeću i nakit što i danas radim. Oduvijek sam bila kreativna nikad mi nije bilo dosadno smišljala bih kako biti jedinstvena i neuniformirana u modnom svijetu. Naravno uvijek bi me neke druge obveze preuzele te nijedan pothvat nije proizašao u posao, iako mi ideja nikad ne manjka. Danas evo slikam izdvajajući mnogo vremena za vježbu, sretna sam jer vidim svoj napredak u odnosu na početke. Danas mi nije problem reproducirati bilo koju sliku, naravno još uvijek imam prostora za biti bolja."
Što se pak tiče slikarskih tehnika, Ana izdvaja akril kao najdražu tehniku je rima najživlje boje, a ono što je na prvu baš upečatljivo u većini Aninih radova i jesu jarke boje.
Ana ipak ističe kako za apstrakciju radije bira akril dok za realističnu sliku bira ulje.
"Naravno tehniku biram i u odnosu na vrstu slike koju želim naslikati ili nacrtati. Primjerice za apstrakciju biram akril, a za realističnu sliku biram ulje. Volim isprobavati različite podloge za slikanje pa evo sad trenutno slikam po već korištenom kartonu, dakle recikliram. Uvijek me privlačilo da od ničega, nečeg odbačenog, stvorim nešto."
Motivi rodnoga Splita često se provlače kroz Anine slike i upravo u tim radovima je prepuno boja i šarenila jer ga ona upravo kao takvog i vidi.
"Motiv mog rodnog grada Splita se provlači kroz mnoge moje slike gdje sam ga kroz boje pokušala dočarati kao jedan veseli, meni najdraži grad na svijetu. Naravno bilo je tu i drugih motiva slikanih po narudžbi, gdje uvijek dam jedan svoj ‘touch’ bilo bojom ili potezom kista."
Ako bacite oko na njene radove na Instagram profilu, vidjet ćete da osim voljenog grada, naša sugovornica dosta često slika i sakralne motive, motive djece i igračaka. Neke od tih slika izgledaju veoma tužno, primjerice djevojčica s medvjedićem.
Jesu li te slike nastale u određenim teškim trenucima Vašeg života?
"Inače motive biram po unutrašnjem osjećaju ovisno o raspoloženju. Katkad si zadam naslikati najtežu sliku da vidim hoću li je uspjeti naslikati jer volim izazove, i tako vježbam. Jednako tako neke slike koje sam naslikala su tužne jer su nastale u određenim teškim trenucima moga života (neizvjesno zdravstveno stanje mojih roditelja) primjerice djevojčica koja je drži svog plišanog medvjedića i psića, također ruka koja drži ruku što simbolizira podršku i nenapuštanje."
Veliki izazov Ani predstavlja slikanje portreta za koje sama kaže da je ‘u slikarstvu slikanje portreta jedan od najvećih izazova’.
"Iznimno cijenim slikare koji to mogu, i smatram da je zaista talent ako možeš svojom rukom prikazati osobu onakvom kakva ona zaista jest. Često se događa da ako pogriješim milimetar, da osoba ne sliči na sebe. Zbog toga znam potrošiti i do osam sati slikanja na jednu osobu jer želim maksimalnu sličnost. Naposljetku trud se isplati jer mi je iznimna sreća kada vidim sretan izraz lica osobe koju sam naslikala, zaista jedno neprocjenjivo iskustvo."
Majka i dijete u činu dojenja - neprocjenjivo
Ova svestrana umjetnica veliki broj slika je poklonila svojim članovima obitelji, prijateljima ali i donirala udruzi Most za višegodišnju humanitarnu akciju ‘A di si ti ?’. A dobila je i poseban zadatak, velik i odgovoran od voditeljice patronažnih djelatnosti i ravnatelja Doma zdravlja SDŽ dr. Marka Rađe.
"Slikam i po narudžbi što mi je posebno zadovoljstvo kad mi netko pokloni povjerenje, i na kraju bude sretan krajnjim rezultatom. Tako me veselilo povjerenje mog poslodavca kada sam bila zamoljena da u prostorijama Doma zdravlja u Splitu oslikam zid simbolom majke i djeteta u činu dojenja. Inače, to je prostorija u kojoj mi patronažne sestre održavamo trudničke tečaje i grupe za potporu dojenju. Svi su bili zadovoljni rezultatom jer je naš prostor postao tematski oplemenjen, a ja sam dobila naravno iskustvo oslikavanja zidova."
Anin rad s posebnom ljubavlju gledaju sve one žene koje se nalaze u blaženom stanju i tek trebaju osvijestiti sve ono što dojenje donosi ili pak već doje i u ovu prostoriju pristižu kako bi dobili dodatne informacije o tom neprocjenjivom činu između sebe i djeteta. Sve one, gledajući ovu sliku, poistovjećuju se s majkom i djetetom na slici, a to im je upravo omogućila naša sugovornica koja nam je otkrila i odakle crpi ideje i inspiraciju za svoje radove.
"Inspiraciju i ideje dobivam prateći druge umjetnike i njihove radove na društvenim mrežama, pri tom smišljajući svoj koncept koji bih koristila za izradu svojih slika jer želim biti originalna. Iako činjenica je da sam zbog potreba vježbe reproducirala neke od slika umjetnika želeći postići vještine koje oni imaju. Teško je kad si samouki slikar pa moraš pronalaziti načine kako napredovati. Smatram da bi mi Umjetnička akademija bila od velike pomoći, pa tko zna možda i nju jednog dana upišem. Trenutna želja mi je da održim barem jednu samostalnu izložbu jer bih željela osjetiti to uzbuđenje kada moji prijatelji i poznanici uživo dožive moje slike, što je zaista teško virtualnim putem."
Kako smo već u samom uvodu spomenuli, Ana Vidović Roguljić je majka troje djece, trenutno uči za ispite, slika i mnoštvo još toga što mi ne znamo. Svaki dan joj je ispunjen, a nas je zanimalo kako joj polazi za rukom uskladiti privatni i poslovni život.
"Često me pitaju kako uspijem sve izbalansirati posao, obitelj, studiranje, trening i slikanje. Naime, majka sam troje djece te sam doktorandica na Doktorskom studiju TRIBE, Medicinskog fakulteta u Splitu. Ponekad je teško sve uskladiti ali jednostavno složim prioritete i tako funkcioniram. Naravno moram naglasiti kako u svemu tome imam podršku svoga supruga, a ne smijem zaboraviti ni ‘baku servis’", zahvalno je kazala Ana za kraj našeg razgovora.
