U Italiji su u posljednja 24 sata umrle 793 osobe, a zabilježeno je i novih 6.557 slučajeva oboljelih. Ukupna brojka zaraženih popela se na 42.681, od čega čak 60 posto u Lombardiji.
Bergamo je jedan od najugroženijih gradova, samo u petak tamo je umrlo preko 300 ljudi. Lokalna bolnica nema više gdje smještati pacijente, a u subotu su otvorili svoja vrata televizijskim ekipama kako bi javnost diljem svijeta upozorili o alarmantnoj situaciji u kojoj se nalaze.
Splićanka Anamarija Vukić u Bergamu živi već 30 godina. Na društvenim je mrežama jučer upozorila Splićane da ostanu u kućama kako se i njima ne bi dogodio talijanski scenarij. Ona se i sama nalazi u strogoj izolaciji u svom stanu odakle je o situaciji u Bergamu progovorila za Dalmacija Danas.
- Građani su u potpunoj karanteni, što znači da ne smiju izlaziti iz kuća, osim do najbliže trgovine. U ljekarne se po potrebi ulazi samo jedan po jedan i to sa zaštitnim rukavicama i maskom. Kod liječnika se više ne može ići, a recepti se naručuju telefonski, priča nam Anamarija.
Kako izgleda vaš dan u izolaciji?
- Dani su nam dugi, ali pokušavamo se nekako zabaviti. Ujutro moj sin, koji ima 10 godina, piše domaći i malo uči. Ima školu on-line. Ja čistim kuću svaki dan. Poslije ručka malo gledamo televiziju, poslije se igramo na monopoli ili čovječe ne ljuti se, nakon toga slijedi malo fitnessa u kući, pročita se koja knjiga i tako dođe večer...
Krše li građani zabrane, na koji način ih se kontrolira i sankcionira?
- Hvala Bogu svi su većinom shvatili ozbiljnost situacije pa kad izađeš u spizu vidiš samo tri ili četiri auta u par kilometara. Policija zaustavlja i kontrola zašto si izašao.
Što vam je najteže palo u ovom razdoblju?
- Najgora mi je stvar što ne možemo vidjeti nikoga. Moja mama i brat žive u centru i ne mogu im otići pomoći. Po cijeli dane i noći se čuju sirene. Baš jutros su došli tu u našu ulicu i odveli susjeda u bolnicu. Samo noćas i jutros umrlo je pet osoba koje sam znala.. stari su to ljudi, ali ipak je grozno. Mi smo hvala Bogu svi zdravi i dobro, bojimo se uopće otići u trgovinu. Zatvoreni smo u kuće od 27. veljače... Kad je počelo, mi smo odlučili strogo ne izlaziti, teško je, ali to je jedino što možemo napraviti za naše i za tuđe zdravlje.
Je li vas strah kako će se dalje razvijati situacija? Kakva je ekonomska situacija, dijele li se otkazi ili država kako pomaže?
- Bojim se da će trebati dosta vremena da se vratimo u normalno stanje iako ja mislim da poslije ovoga ništa vise neće biti kao prije. Koliko znam nisam čula za nijedan otkaz. Ljudi su na bolovanju i svi će dobiti plaću i penziju.
U statusu ste upozorili, doslovce preklinjali Splićane, da ne idu vani, da ostanu doma...
- Čujem se sa sestrom i prijateljima...oni znaju situaciju u Italiji i svi mi govore da u Splitu još puno ljudi nije shvatilo što se dešava i koliko je koronavirus ozbiljan i opasan. Mi ne viđamo nikoga od 1. ožujka i nije lako, ali ako volimo sebe i svoje, moramo se zatvoriti u kući. Nema druge. Vidim da ste danas krenuli ozbiljnije s tim da se ne izlazi i to je jedini način.
Mislite li da je karantena donijela i nešto dobro za čovjeka, u smislu da se okrene sebi, obitelji, djeci, hobijima?
- Kako sam i prije rekla ništa više neće biti kao prije... Što se tiče mene bar znam kad sve prođe da ću naći vremena za popiti kavu kod mame. Nedostaje mi. Naći ću vremena za zaigrati nogomet s djecom, za zaletjet se do prijateljice koja me čeka na večeri više od godinu dana, za sjesti na balkon i gledati kako sunce zalazi... Previše život uzimamo zdravo za gotovo.
Skoro pa će mjesec dana karantene u Bergamu. Kakva je situacija, uspijevaju li građani zadržati pozitivan duh kakav smo vidjeli u početku epidemije?
- Nažalost svaki je dan sve gore, u zadnja 24 sata umrlo je preko 750 osoba, svi su zgroženi. Još se pitamo je li ovo sve istina ili živimo u nekom filmu...svi su kao u nekom snu. Osjećaj je grozan, to se ne može uopće riječima opisati. Svako jutro prvo pitanje je koliko osoba koje poznajem nema više. Zovem odmah mamu da čujem je li sve dobro. I tako dva tri puta dnevno.
Koliko Vam se često obraćaju vlasti? Što poručuju?
- Glavne su vijesti svaki dan u 18 sati, nadležni nam daju glavne informacije, ali nažalost nema još one, dobre vijesti, koja nam svima toliko treba. Na groblju u gradu više nema mjesta pa mrtve voze u druge gradove kremirati.
Vaša poruka Splićanima i svim Hrvatima?
- Dragi moji, budite kući. Gledajte što se događa ovdje i mislite na svoju djecu, na starije osobe... Zamislite što znači imati nekoga tko je umro, a ne možete se niti oprostiti s najmilijima, organizirati sprovod majci, ocu, ne možete ništa. Zamislite što znači doći u bolnicu, pa vam kažu ovdje nema mjesta za vas. Nadam se da Vam se to neće dogoditi jer ćete ostati u svojim domovima.
Napominje i da kupe rukavice, a sve kupljeno voće i povrće ispiru u nekoj vrsti dezinficijensa, jer sve je potencijalno kontaminirano, pogotovo ako kupuju za starije građane. Još jednom upozorava da se epidemija koronavirusa ne smije shvatiti olako, jer svaki dan svjedoči do čega to može dovesti.
