Kada je vaga na prvom vaganju u "Životu na vagi" pokazala da ima 200 kilograma kandidat Ante Miletić nije se nadao toj brojci, jer kako kaže za Večernji list, znao je da varira oko te brojke, ali mislio je da je bliže brojci od 180 kilograma.
- Šta je tu je. To mi je dodatna motivacija jer sam došao pred zid i dalje nema - govori ovaj 26-godišnjak iz Splita. U mladosti je bio aktivan sportaš i onda je jedan tragičan događaj promijenio njegov život i utjehu je tražio u hrani.
- Bio sam aktivan sportaš kao dječak i momak. I onda se dogodila tragedija koja me je zauvijek obilježila. Na vjenčanju moje starije sestre, mama je dobila moždani udar, nekoliko dana bila u komi i ubrzo umrla. Imala je problema s visokim tlakom. Meni je tada bilo 11 godina. Skoro preko noći sam ostao u to vrijeme bez najvažnijih ženskih osoba u životu. Majka je otišla u nebo, starija sestra se udala na otok, a nakon tri godine i mlađa sestra se sretno udala i otišla živijeti u Sinj.
Otac i ja smo ostali sami. On je radio, a ja sam ulazio u pubertet i imao sto pitanja; što, kako, kada, zašto baš ja i utjehu sam pronalazio u hrani, i to nezdravoj. Iako su se trudili, ni sestre ni otac nisu mi mogli zamijeniti majku. Puno se tuge skupilo… a kilogrami su samo rasli i rasli, čak nisam ni bio svjestan kojom brzinom. - iskreno priča Ante.
Privatni život mu je patio zbog viška kilograma i kaže kako su zbog toga njegova žena i sin bili jako zakinuti.
- Nismo mogli u šetnju kao svaka normalna mlada obitelj jer bih se ja uspuhao. Nismo mogli na plažu ljeti jer su mi smetali pogledi drugih kupača. Nisam se mogao igrati s mojim sinom jer mi je bilo teško sagnuti se. - govori i ne skriva kako je često bio predmet tuđeg podsmjehivanja i ruganja zbog svoje debljine i našao se u neugodnim situacijama.
- Na rivi bi znao čuti komentare šta lijepa i zgodna žena radi sa mnom. Pa kad bi išao na utrke automobila, govorili bi šta će ovaj debeli. Često sam ostajao sam jer u auto može stati pet ljudi, a ja bi zauzeo najmanje dva mjesta. Pa bi ostao doma, sjeo ispred tv-a i udri po grickalicama i gaziranim sokovima. Trenutno bi mi bilo lakše, a sutradan bi imao grižnju savjesti. - prisjeća se Ante.
Trenutak u kojem je shvatio da će se prijaviti u show "Život na vagi" dogodio se dok se igrao sa sinom Jakovom, a u priču su se umiješale njegove sestre i supruga koje su ga "slomile" nagovaranjem da se prijavi u show.
- Sa sinom sam se igrao u dnevnom boravku i Jakov je u jednom trenutku stavio malu igračku u usta. U tom trenu sam se prepao da zbog svoje debljine i nemogućnosti brzih reakcija ne bi mogao pomoć svome djetetu. Niti bilo kome drugome. Sestre i supruga su iskoristile situaciju jer su vidjele da sam emotivno mekan i „pilale“ dok me nisu slomile. Ja sam ostao bez mame u najosjetljivijim godinama. Ne bi volio da se to dogodi mom sinu ni bilo kome drugome. Debljina je opasna, toga sam svjestan u glavi, a tijelo se još bori. Puno je teško, ali zatvorim oči i vidim svoje dijete kako mi pruža ručice. I moram dalje. - odlučno kaže Ante za Večernji list.
Obitelj njegovih sestara, supruga i otac su mu najveća podrška u ovoj borbi da se pobrine za svoje zdravlje i nikada više ne vrati na staro stanje, a to staro stanje podrazumijevalo je da Ante godišnje pojede oko 180 kilograma kruha i sličnih pekarskih proizvoda.
- Teško mogu odoljeti burecima, kroasanima, krafnama... Ali ću se potrudit sve to izbacit iz prehrane jer kući me čeka moja žena i sin. Želim da uz mene imaju bolji i kvalitetniji život. To im dugujem...- poručuje Ante.
