Na blagdan Svih Svetih tisuće je Splićana posjetilo grobove članova svoje obitelji, rodbine, prijatelja... U miru i tišini odavali se počast i upućivale molitve za one koji više nisu s nama.
U srijedu navečer cijeli je Lovrinac svijetlio od nebrojenih svijeća položenih na grobnice znanih i neznanih Splićana.
Fotograf Zvonimir Barišin snimio je zračne snimke Splita i Lovrinca, a u impresivnost prizora možete se uvjeriti u priloženoj fotogaleriji...
Povijest Lovrinca
Dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada groblje na Sustipanu postaje pretijesno, općinska uprava otkupljuje zemljišne čestice u Splitskom polju na predjelu Tršćenice za novo groblje. Današnje splitsko groblje Lovrinac pod prvotnim imenom Pokoj otvoreno je po općinskoj odluci 1. travnja 1928. godine. Njegovo posvećenje obavljeno je 15. travnja iste godine.
Prva Splićanka koja je našla mir pod mladim čempresima tek posvećenog ukopišta bila je trideset devetogodišnja Kata Marjanović, rođena Devivi, supruga Duje Marjanovića, obalnog radnika, koja je pokopana 16. travnja 1928. o trošku općine. U povodu Dana mrtvih godine 1929. općina joj je podigla i jednostavni kameni spomenik na kojemu, kao trajni pečat, ostaju uklesane riječi o prvoj stanovnici groblja. Split tako u travnju 1928. godine na istočnom ulazu u grad, u Splitskom polju na uzvišenoj zaravni koja krade ljepotu obližnjega mora i preslikava ga u susjedne gole mosorske klisure, dobiva novo Gradsko groblje. Pokoj već iduće godine mijenja ime u Lovrinac, koje stječe po obližnjoj crkvici sv. Lovre.
Osobitost splitskog groblja hortikulturno je bogatstvo, njegovano i oplemenjivano 80 godina - od prvih mirti i ruža penjačica iz 1924. godine, do nedavno zasađenih mladih drvoreda čempresa. Upravo su čempresi, ti vječni stražari nad grobovima naših dragih, najprepoznatljiviji simboli splitskog gradskog groblja. (Wikipedia)
