Dok većina ljudi svakodnevicu mjeri obavezama i rokovima, jedan vatrogasac iz Solina odlučio je vrijeme mjeriti koracima. Josip Grgić, dozapovjednik DVD Solin i zaposlenik JVP Split, ovih je dana na iznimnom hodočašću: pješice je krenuo iz Solina prema Rimu.
Nakon što je ranije već prošao poznati Camino de Santiago te pješačio od Solina do Međugorja, Grgić je odlučio ljestvicu podići još više. Njegov novi cilj, dolazak u Rim oko 10. svibnja, nije samo fizički izazov, već prije svega duboko duhovno putovanje.
Danas, šestog dana hodočašća, stigao je do Gospića, ostavljajući iza sebe kilometre dalmatinskog i ličkog krajolika, ali i svakodnevne rutine koju je privremeno zamijenio tišinom, molitvom i susretima s ljudima.
Upravo jedan neočekivan susret dogodio se u Ličkom Lešću, gdje su Grgića pozdravili članovi klape Sveti Jeronim iz Gomilici, koji su mu, kako je kazao, dali vjetar u leđa, piše Portal grada Kaštela.
- Nemam nekih poteškoća, zdravlje je super, noge slušaju, žuljeva nemam - kaže nam Josip dok korača prema Otočcu.
Jutra kroz Liku su, kako kaže, jako hladna, no već preko dana bude dosta vruće, a jako mala količina hladovine ne pomaže:
- Sunce me ‘pomazi’ od podne pa na dalje, al to je sve dobro – zamisli da je kiša i bura...“ - kaže Grgić, opisujući realnost puta koji je sve samo ne lagan.
Ipak, upravo u toj jednostavnosti i odricanju krije se ono najvažnije. Hodočašća poput ovoga podsjećaju na temeljne vrijednosti – vjeru, strpljenje i povjerenje. U vremenu kada je sve dostupno na klik, ovakvi pothvati vraćaju čovjeka sebi i prirodi, ali i drugima.
- Ljudi su skroz susretljivi i bez ikakvog znanja tko sam i gdje idem često se dogodi da netko ponudi mjesto za odmor, hranu, piće - ističe. Dodaje kako je do sada noćio u dvije župne kuće, kod prijatelja i u vatrogasnim domovima, oslanjajući se na solidarnost i kolegijalnost unutar vatrogasne zajednice.
- Ne idem na slijepo, sve kolege su upoznate da dolazim i imam plan puta. Svi su se ponudili pružiti bilo kakvu pomoć i na tome sam jako zahvalan - govori Grgić, naglašavajući snagu zajedništva koja ga prati na svakom koraku.
Plan mu je, kaže, stići u Rim 10. svibnja, no svjestan je da na ovakvom putu planovi nisu uvijek presudni: - To su samo moji planovi kojih se pokušavam držati, al kako bude – koji dan prije ili poslije, ne znači mi ništa.
Njegovo hodočašće nije samo osobni izazov, već i inspiracija drugima. U vremenu ubrzanog života, Grgićev put podsjeća da su najvažniji koraci oni koje činimo iznutra – prema miru, vjeri i smislu.
