Na redakcijski mail Dalmacije Danas stigla je poruka jednog stopostotnog tjelesnog invalida iz Splita (podaci poznati redakciji portala).
Naime, prošle godine od Grada Splita on i njegova obitelj dobili su prvi poziv na mirnu predaju nekretnine Gradu, na što su se žalili te su im se nakon toga ispričali uz obećanja da će srediti situaciju.
"Moj očuh je proteklih godina prodao svoje udjele u nekretninama svoje rodbine"
Sve detalje ove dramatične priče otkrio je Dalmaciji Danas. Evo što nam je sve kazao:
"Osoba sa stopostotnim tjelesnim invaliditetom dijagnoze SMA tip 2. Od 1999. moja obitelj i ja živimo u stanu kojim upravlja Grad Split te smo sve do prošle godine bili pod ugovorom. Tada je nastao problem jer je moja majka (također OSI, psorijatični artritis) naslijedila polovicu stana u kojem ujedno živi tetka sa svojom familijom i koji se nalazi na trećem katu bez lifta, kojem ja ne mogu uopće ni pristupiti. Osim toga, moj očuh je proteklih godina prodao svoje udjele u nekretninama svoje rodbine jer smo od tih novaca plaćali kako naša liječenja, tako i smještaj oba njegova nepokretna roditelja u domu za starije i nemoćne jer se uz moje teško tjelesno stanje bilo nemoguće brinuti za još dvoje nepokretnih ljudi", otkrio nam je u početku Splićanin koji je želio ostati anoniman (podaci poznati redakciji Dalmacije Danas).
"Prošle godine dobili smo prvi poziv na mirnu predaju nekretnine Gradu, na što smo se žalili te su nam se nakon toga ispričali uz obećanja da će srediti situaciju. Sada smo opet dobili istu stvar uz uplatnice na 600€ mjesečno koliko žele da im odsad plaćamo dok smo u stanu. Komisija niti je razgovarala s nama i saslušala našu priču, niti je izišla na teren izviditi stanje nego su samo na temelju ostavinskih rasprava i poreznih izvadaka rekli da napustimo stan, bez ikakvog obzira na specifičnost naše situacije, životnih okolnosti, ali i na specifičnost samog stana. Grad nije vlasnik stana te se godinama neuspješno pokušava uknjižiti. Možete li Vi kao institucija u priču uvesti DORH te da se država uknjiži na nekretninu koja nema vlasništvo?", pita se Splićanin te u nastavku nadodaje:
"Znate li vi uopće troškove života i liječenja osoba s najtežim oštećenjima poput mene?"
"Mi stan nećemo napustiti mirnim putem, a za deložaciju, ima li je Grad uopće pravo pokrenuti i tražiti nalog od Suda bez vlasničkih papira da se na ulicu izbaci osoba u invalidskim kolicima? Ako ne budemo plaćali nebuloznih 600 € mjesečno hoćemo li biti ovršeni? To da Grad nije vlasnik stana smo uopće i saznali tek kad nam ga je htio prodati 2018. godine pa nije uspjelo jer nisu uknjiženi te smo od tad čekali da se uknjiže i prodaju nam, a u tom čekanju je došlo do ovog. Kakav je to primjer socijalne osjetljivosti tjerati osobu sa 100% invaliditetom na ulicu nakon 24 godine jer su mu članovi obitelji umirali i oboljevali? Znate li vi uopće troškove života i liječenja osoba s najtežim oštećenjima poput mene? Trebamo na ulicu jer nismo prosili nego i to malo što se iz raznih okolnosti dobilo trošili na zdravlje i preživljavanje, a sve to jer Grad ne može srediti vlastite papire, ali zato iz naših zaključuju bešćutno", zaključio je za Dalmaciju Danas anonimni Splićanin.
