Zašto Hajduk posljednje kolo, kada ne treba, pobijedi Dinamo na Maksimiru i odigra jako dobro? Kao sad smo mi nešto promijenili? Ma nije, nego je lakše. Lakše je – pamtimo jednu od izjava Slavena Bilića od prije nekoliko godina nakon što je Hajduk pobijedio Dinamo na Maksimiru, prenose SN.
Tada je prvenstvo za Bijele već bilo izgubljeno, to je što za početak treba znati. Zna se na što je Slaven Bilić aludirao. Na pritisak. I mogu se te riječi oslikati i na prvo poluvrijeme utakmice Hajduka i Lokomotive, u kojoj su Bijeli od prve minute konstantno nadirali i prijetili, nakon pola sata vodili 2:0, a toliko su mogli imati i nakon 10 minuta igre. Josip Posavec, vratar Lokomotive, jedini je razlog zašto nije bilo tako.
Dakle, protiv Dinama se moralo pobijediti, a igralo se užasno, za Garcíjine pojmove neprepoznatljivo. Ima to veze možda i sa psihom nakon onakvog ispadanja iz Kupa nekoliko dana ranije, ali realno Hajduk je bio pod imperativom i pao. Ne prvi put posljednjih godina. I odmah, čim su pala očekivanja, Bijeli su u prvom poluvremenu protiv Lokomotive bili razigrani i lako mogli zabiti i tri, četiri gola. Inače nešto i “ne šmekamo” te teze o pritisku i težini dresa, ali tko zna... Očito je Hajdukov zaista i jest težak.
U drugom poluvremenu protiv Lokomotive druga priča. Kazao je Garcia otvoreno da nije bio zadovoljan, nema on to problem priznati. Lokomotiva je pritisnula Bijele, izašla visoko, zabila gol i prijetila, dok je Hajduk odolijevao. Nije to Garcia planirao tako. Garcia, koji u posljednje vrijeme često zna reći da je protivnička momčad fizički superiornija u odnosu na njegovu, da Hajduk ima problema s duelima i slično. Ali, to većinom izađe na vidjelo sredinom drugog dijela kad momčad počne padati baš na fizičkom planu.
Nikica Jelavić, trener Lokomotive, napravio je odmah na poluvremenu tri promjene, dok je Garcia prvi potez povukao tek u 72. minuti. A bio je dojam da je mogao barem desetak minuta ranije. I taj tajming ga prati gotovo cijelu sezonu. Ne mora on ni iskoristiti svih pet zamjena, ali jednostavno je nekako s tribina dojam da bi mogao koji put i ranije reagirati. Normalno je da momčad padne u drugom dijelu, ali bit ju je pravovremeno osvježiti. Ne pada nam na pamet Urugvajcu mudrovati ili dijeliti savjete, ali činjenica je da s promjenama često krene tek u posljednjoj četvrtini susreta, od 75. do 90. minute. Kad bi krenuo rotirati ranije, možda mu momčad i ne bi fizički tako naglo padala.
Nije to rotiranje samo po sebi neki izniman problem, ali trenutak rotacija je možda i važniji no što se na prvu čini. A Garcia kroz cijelu sezonu prve poteze vuče kasnije od protivničkih trenera, to je činjenica. Možda nije ključno, ali je zanimljivo.
