Tijekom sinoćnjih intenzivnih pregovora Europski parlament, Europska komisija i Vijeće EU-a uspjeli su postići veliki napredak u okviru sedmog trijaloga o reviziji Direktive o upućivanju radnika. Mogućim se sporazumom uspostavlja načelo jednake plaće za jednak rad na istome mjestu u bilo kojoj državi članici EU-a, uz istodobno osiguravanje veće pravne sigurnosti za radnike i poslodavce.

Zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec smatra kako je ovo veliko postignuće za društveno osjetljivu Europu.

– Revidirana Direktiva o upućivanju radnika pruža bolju zaštitu od izrabljivanja. Prema novoj Direktivi upućeni radnici imat će značajno veće prihode i uživati iste pogodnosti kao i njihovi lokalni kolege. Prema sporazumu, radnici koji pružaju uslugu u državi članici Europske unije koja nije njihova zemlja podrijetla, osim minimalne plaće imat će koristi i od lokalnih kolektivnih ugovora te zakonski zajamčenih troškova putovanja, smještaja i prehrane. Drago mi je da smo se uspjeli izboriti za veću pravnu sigurnost za najranjivije skupine radnika. Ovo će također olakšati borbu protiv kompanija koje prijavljuju sjedišta u drugim državama, a svoje komercijalne djelatnosti obavljaju negdje drugdje, te drugih sumnjivih poslovnih modela. Ovo je veliko postignuće u zaštiti upućenih radnika – rekao je
Škrlec.

Tko su upućeni radnici?

Upućeni radnik je zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu članicu radi pružanja usluga. Upućeni radnici nisu isto što i mobilni radnici u EU-u. Mobilni su radnici oni koji se presele u drugu državu članicu kako bi dugoročno ili trajno postali dio tamošnjeg tržišta rada. Nasuprot tome, prisutnost upućenih radnika u drugoj državi strogo je ograničena na pružanje usluge. Upućene radnike i dalje zapošljava poduzeće koje ih je poslalo, a boravak im je privremen te ostaju osigurani u sustavu socijalnog osiguranja matične države. Tvrtke upućivanjem radnika mogu obavljati uslugu u drugoj državi članici bez da tamo otvaraju podružnice.

Osim gospodarskih razloga, slanje radnika na privremeno obavljanje poslova koristi se za brzo popunjavanje manjka kvalificirane radne snage. Upućivanje je naročito uobičajeno u određenim sektorima. Samo u građevinskom sektoru radi oko 42% od ukupnog broja upućenih radnika, no znatan udio radio je i u proizvodnoj industriji (21,8%), uslugama u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi (13,5%) te u području poslovnih usluga (10,3%).

Više informacija na davor-skrlec.eu