Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita jer je napisao foto-enciklopediju o Splitu "Povijest pisana svjetlom - Split od Prisce do Adriane" koja se sastoji od tri dijela, sa šest uveza. Split je predstavljen po gradskim predjelima s preko 8000 starih fotografija iz bogate Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, zaključno do "VIII. Mediteranskih igara" 1979. godine s pripadajućim tekstovima.
Svaki od tri dijela ima i uvodni dio i to sve splitske gradonačelnike, kinematografe, fotografe koji su snimali grad, filmove koji su u Splitu snimani, te naposljetku u trećem dijelu i splitske osobenjake.
Dobitnik je godišnje nagrade Muzejskog društva 2019. godine za provedeni istraživački rad koji je uslijedio publikacijom, te Nagrade Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo iz područja umjetnosti 2025. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Skalice.
Kako Borčić obrazlaže, Skalice se nalaze sjeverno od Tabli, a južno od Glavičina. Ime je deminutivni hrvatski oblik nastao od latinske riječi scala(m) tj. stepenica-stuba, što može značiti i stepenasta stijena, vjerojatno po stijenama na tome području. Ime se prvi put spominje u oporuci splitskog priora Petra iz 8./9. stoljeća, pa sve do katastika iz 1793. godine.
Table su smještene između Skalica i Lovreta, a spominju se u kaptolskom kartularu iz 12. stoljeća kao i u katastiku iz 1793. godine. Pretpostavlja se kako su kao i Skalice ime dobile po pločastim stijenama koje su se u to vrijeme nalazile na tom terenu jer tabula(m) na latinski znači ploča. Na tom području na kojem su se nekada nalazile livade i vinogradi 1962. godine je nastalo novo stambeno naselje.
- Početkom 60- ih godina prošlog stoljeća Tehnogradnja i Lavčević su izgradili pet stambenih nebodera na Glavičinama. Tako je na mjestu gdje su do tada bile livade i vinogradi niklo novo stambeno naselje u kojem su se među ostalim nalazile tri velike stambene zgrade sa 200 komfornih stanova, dok je u drugoj etapi kod Arheološkog muzeja nikla nova zgrada sa 48 stanova i u blizini četverokatnica sa 66 stanova.
Nastavlja da je najveći stambeni sklop šest identičnih tornjeva visine 13 nadzemnih katova naizmjenično postavljenih u obliku vrhova dvaju susjednih slova V i R. U svakom tom neboderu su se nalazila identična 52 dvosobna stana raspoređena četiri po etaži, a u prizemlju jednog od njih je izgrađen dječji vrtić.
