Na Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Omišu, održana je glavna rasprava u prekršajnom postupku protiv Balde Đanovića, aktivista iz Splita, kojeg se tereti za prekršaj iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Prema sudskom zapisniku, Đanović je na raspravu pristupio osobno, dok se ovlašteni tužitelj nije pojavio, iako je poziv uredno dostavljen. Sud je odlučio da se rasprava može održati i bez nazočnosti tužitelja, procjenjujući da to nije na štetu interesa ovlaštenog tužitelja niti je ključno za utvrđivanje činjenica. Istodobno je sud stavio izvan snage ranije izdani prekršajni nalog te izdvojio službenu zabilješku Policijske postaje Split od 25. svibnja 2025. kao dio spisa predmeta.
.png)
Kazneni nalozi za obojicu
Podsjetimo, kazneni nalog zbog prekršaja javnog reda i mira dobili su i Baldo Đanović i 64-godišnji prometni redar Grada Splita, koji je Đanovića ranije kaznio zbog nepropisnog zadržavanja vozila. Đanović pritom priznaje da je prekršio zakon ulaskom i zaustavljanjem kombija u pješačkoj zoni stare jezgre, no tvrdi da je sve što je uslijedilo dovelo do dodatne prijave – i za njega i za prometnog redara.
Prema okolnostima koje su poznate iz ranijih javno objavljenih opisa u Slobodnoj Dalmaciji, događaja, susret građanina i prometnog redara zbio se u ponedjeljak 26. svibnja oko 22.30 sati, kada je četveročlana obitelj dovezla kombi u pješačku zonu stare gradske jezgre, kraj Strossmayerova perivoja, gdje je vozilo i zaustavljeno. Đanović je tada, kako se navodi, namjeravao na rukama prenijeti svoje tri kćeri – stare tri, šest i deset godina – koje su zaspale nakon cjelodnevnog izleta, do obiteljske kuće u Dominisovoj ulici. Supruga je trebala ostati uz vozilo i stvari, dok se on ne vrati i potom odveze kombi.
Iako je bila riječ o kasnom satu i, prema navodima, pustoj ulici, prometni redar Grada Splita zatekao je obitelj u kršenju propisa. Riječ je o pravilima prema kojima se stanari stare gradske jezgre ne smiju zaustavljati vozilima u pješačkoj zoni radi privatnih potreba, pa se u tom smislu prenošenje uspavane djece tretira kao privatna potreba. Događaj je snimljen i objavljen na društvenim mrežama, a upravo je taj javni odjek dodatno zaoštrio slučaj.
"Nisam kriv, samo sam htio prenijeti djecu"
U svojoj obrani pred sudom Baldo Đanović je osporio navode optužnog prijedloga i izjavio da se ne smatra krivim. Naglasio je da živi u staroj gradskoj jezgri Splita, gdje su problemi s parkiranjem izraženi te da mu je najbliže mjesto na kojem može legalno parkirati automobil udaljeno oko 700 metara. Opisao je da su kritične večeri djeca zaspala u automobilu te da je htio doći što bliže stanu kako bi ih prenio unutra, dok je supruga ostala u vozilu. Pri tome je potvrdio da je bio svjestan da čini prometni prekršaj, ali je naveo da mu je motiv bio isključivo da djecu prenese "na najbezbolniji način".
Spominje prometnog redara, navodnu izjavu i dolazak policije
Đanović je u obrani spomenuo prometnog redara. Tvrdi da je redar u blizini fotografirao drugo nepropisno parkirano vozilo te da ga je on uočio i pričekao kako bi mu objasnio situaciju i zamolio da mu ne piše kaznu. U zapisniku je zabilježena rečenica za koju Đanović kaže da mu je upućena: "Što me briga za tvoju usnulu djecu."
Prema njegovim navodima, nakon toga je redar najavio da će pozvati policiju, a Đanović je krenuo snimati. Tvrdi da je policija došla na intervenciju te da mu je policijski službenik rekao kako "ispričava" ponašanje prometnog redara, uz napomenu da redar ima obiteljsku situaciju i da je "pod pritiskom". Đanović još navodi da je prometnu kaznu platio jer je bio svjestan prometnog prekršaja, no odbacuje da se u konkretnom slučaju može govoriti o remećenju javnog reda i mira. Ističe da nije bilo vike ni galame te da su na mjestu događaja bili samo on, supruga, djeca i prometni redar.
Sud je na kraju donio rješenje kojim se rasprava odgađa, a sljedeće ročište bit će zakazano pisanim putem. Postupak se nastavlja, a sud će u nastavku rasprave utvrđivati okolnosti događaja i provoditi daljnje dokazne radnje.
