Sjećate li se Marija Novakovića, nogometaša čiji je prelazak iz Hajduka u Dinamo svojedobno odjeknuo poput bombe?
Doduše, ta detonacija iz ljeta 1993. godine nije bila tako zaglušujuća kao transfer Joška Jeličića, ali će se zauvijek pamtiti kako je i lijevi branič razornoga šuta Novaković, zajedno s Jelom, bio prvi nogometaš u samostalnoj Hrvatskoj koji je iz Hajduka prešao u Dinamo.
Djed već s 47 godina
A gdje je Novaković danas? Naravno u svome Splitu, drži se podalje od nogometa, posvećen obiteljskom biznisu: nautičkom turizmu.
– Nastavljam obiteljsku tradiciju. Od 2012. vlasnik sam broda Vilma, nazvanoga po supruzi, a 2019. godine u trogirskom brodogradilištu nastao je brod Princess, u koji sam zajedno s partnerom iz Njemačke, obitelji Rust, uložio tri milijuna eura – počinje svoju priču Novaković za Večernji list i nastavlja:
– Vilmom upravlja moj 29-godišnji sin, ja vozim 50-metarski Princess. Sezona će nam ove godine početi 11. travnja. U suradnji s jednom agencijom radimo sedmodnevna krstarenja po Jadranu za goste iz inozemstva.
Mario je danas 53-godišnjak, osim sina ima i kćer, te je čak trostruki djed. Već s 47 godina dobio je prvoga unuka!
– Mlad sam se oženio, s 23 godine, imam trojicu unuka, dvojicu od kćeri, jednoga od sina. Sve sam ih učlanio u Hajduk, a dvojicu u subotu vodim na derbi – smije se Mario, inače uvijek tih, skroman i samozatajan.
Takav je bio i kao nogometaš. Nikad oko njega afera i skandala, pa i nakon transfera iz Hajduka u Dinamo nikada nije ispaštao. Kao, primjerice, Joško Jeličić.
– A Joško je uvijek bio papren, sjećate se da je na Poljudu trčao prema BBB-ima slaviti pogodak. Najiskrenije, ja nikada u Splitu, zbog svog prelaska u Dinamo, nisam imao ni najmanji konflikt niti čuo grubu riječ – ističe Mario.
Novaković je Hajdukovo dijete, sve što je naučio o nogometu naučio je u Hajdukovoj školi.
– Znate kako se kaže: u Hajduku sve možeš naučiti, ali ne možeš zaraditi. Ja sam bio Hajdukov pionir, još na Lavčeviću i na Starome placu, pa smo se 1979. godine nakon Mediteranskih igara preselili na Poljud. Prvi put sam u Hajduku bio registriran 1982. godine. U Hajduku sam bio prošao trenere Krešića, Peruzovića, Nadovezu, Vucova, Skoblara, Katalinića, Poklepovića. Moji vrhunci bile su utakmice protiv Dinama u finalu Kupa 1993. i protiv Tottenhama u Kupu pobjednika kupova 1991. godine – prisjeća se Novaković.
Hajdemo redom: Tottenham, prvo kolo Kupa pobjednika kupova, 17. rujna 1991.
– Zbog rata u Hrvatskoj igrali smo u Linzu, pobijedili smo s 1:0, dao sam gol (u uzvratu u Londonu bilo je 2:0 za Spurse, nap.a.). Tottenham je predvodio slavni Gary Lineker, imao je 33 godine tada, a ja 21. Zamislite toga uzbuđenja: to je igrač čije sam sličice skupljao, a sada igram protiv njega! Htio sam nakon utakmice s njim razmijeniti dres, ali kako sam dobio crveni karton, jedini nisam bio u mogućnosti nakon utakmice uzeti taj suvenir - smije se Mario.
Tuđman otišao sa stadiona
A Dinamo 19. svibnja 1993. godine, finale Kupa, 4:1 za Hajduk?
– Dao sam gol i jedan namjestio Koznikuu. Luda utakmica! Bio je i Tuđman na stadionu, ali su ga vrijeđali jer nije bilo struje u Dalmaciji pa je u poluvremenu uvrijeđen otišao. Pričalo se da je tada kazao: ‘”Dovedite ovu dvojicu (Jeličića i mene) u Croatiju!” Na kraju, to se i dogodilo.
Kako je to izgledalo iz Marijeva kuta?
– U prve dvije sezone Hrvatske lige za Hajduk sam odigrao gotovo sve utakmice, možda sam izostao s dvije zbog kartona. Za Hajduk sam igrao praktički besplatno, za neku plaćicu. Kada smo razgovarali o novom ugovoru, tražio sam neku prosječnu plaću, 40-50 tisuća maraka po sezoni, a oni su oklijevali, pa kao davat će mi po 10 tisuća u nekoliko rata, na što nisam pristao. I tako sve do zadnjega dana prijelaznoga roka, kada me nazvao Mamić, pa sam u Splitu jurio na avion tadašnjega Anić Airwaysa koji me 45 minuta čekao na pisti. Bio je tako pun da sam do Zagreba letio u pilotskoj kabini – prisjeća se Mario.
Najljepše dane karijere, kaže, proveo je u svome Hajduku, premda mu je lijepo bilo i u Dinamu.
– Meni je Hajduk u krvi, uvijek ću biti hajdukovac i navijati za bijele. Tu sam kosti ostavio. S Hajdukom sam i 1990. godine bio na turneji po Australiji, kada smo skinuli grb sa zvijezdom petokrakom. Dinamo? Dinamo je bio posao, u Dinamo sam išao zaraditi jer mi je dao tri puta više nego što sam mogao zaraditi u Hajduku. I nisam jedini koji je na taj način otišao iz Hajduka. U Dinamu je bila dobra ekipa, Ladić, Ištvanić, Lesjak, Panadić, Adžić, Halilović, Vlaović, Cvitanović... S Dinamom sam 1994. godine osvojio Kup, a s Hajdukom prvenstvo, Kup i Superkup. U to sam vrijeme možda bio i najtrofejniji nogometaš Hrvatske lige – kaže Mario.
A kakvim mu se čini današnji Hajduk? Hoće li biti prvak?
– Žao mi je što su izgubili od Rijeke, jer – ako želiš biti prvak, moraš pobjeđivati konkurente! Zato kao hajdukovac u derbiju s Dinamom nadam se pobjedi jer, ako Hajduk ne pobijedi, bojim se da bi to onda bio Hajdukov oproštaj s titulom. Nekako mi se čini da danas navijači rade golem pritisak na igrače oko osvajanja naslova, veći nego što je to bilo u moje doba.
Kako gledate značaj Nikole Kalinića u Hajdukovoj igri?
– Ja mislim da Livaja i Kalinić, budući da su identični igrači, ne mogu igrati zajedno. Ako su skupa u igri, onda žrtvuješ svoje talente Biuka ili Ljubičića. Idealno bi bilo da Kalinić ulazi u zadnjih pola sata i svojom klasom rješava utakmice. E sad, trener treba imati hrabrosti za takav potez. Opet, ako Hajduk nešto osvoji, sve će biti dobro – zaključio je Novaković za Večernji list.
Za Hajduk je skupio 66 službenih nastupa i postigao šest pogodaka, za Dinamo ima 70 nastupa i jedan gol.
