Bila je to večer u kojoj su emocije plesale u splitskom klubu Porat. Kako i ne bi plesale kada je tri desetljeća kontinuiranog rada proslavila splitska plesna ekipa / udruga D'N'F. Dance'N'Fashion brzo je postao Dance'N'Fun, no ono što je ostalo od prvog dana čista je ljubav prema plesu i jedan veliki entuzijazma čiji je spiritus movens osnivač Vangel Likuševski. Ovaj poseban Splićanin dobio je ovacije na kraju premijere dokumentarnog filma o Plesnom klubu D’N’F, čiju su autori Sanda i Pero iz AS Medije i čiji su kadrovi oduševili ne samo brojne sadašnje i nekadašnje članove splitskog plesnog kluba, nego brojne okupljene. Film je prikazao cijelu povijest kluba od čega su osobito bili zanimljivi prizori samih početaka kluba i mladih Vangela, Borisa, Pece, Paje, Žutog i ostalih koji su pokrenuli splitsku plesnu scenu. Ovaj potonji postao je fratar, a izjave fra Slavena Brekala dokumentarcu dale popriličnu dozu posebnosti.
Nakon odgledanog dokumentarca okupljenima se obratio sam Vangel koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli životu najtrofejnijeg splitskog kluba, a njegove suze na početku obraćanja najbolje su dočarale emociju večeri. Potom su uslijedile zahvalnice osnivačima i trenerima kluba, a nagrade su preuzela njihova djeca. "Tata, ponekad si me znao živcirati, ali ja sam najsretnija osoba na svijetu jer si baš ti moj otac", kazala je ponosna Vangelova kćerka Lores.
Nakon službenog dijela uslijedilo je opuštanje uz domjenak, a potom dobro poznati program Kazetofon party i Lip sync.
Dio atmosfere sa svečanosti pogledajte u foto galeriju našeg Igora Jakšića.
U nastavku donosimo razgovor s osnivačem DNF-a, Vangelom Likuševskim.
Kada danas, s odmakom od tri desetljeća, pogledate na početke D'N'F-a, možete li nam ukratko ispričati kako je zapravo tekao njegov nastanak?
- Kad smo mi počinjali baviti se plesom, takvih klubova kao što je D'N'F praktički nije bilo. Bilo je to vrijeme kad su u srednjoškolskim hodnicima dominirali rap i hip-hop, a prava klupska glazba tek je polako ulazila u priču. Moj prijatelj Boris Ostojić i ja smo, kao klinci iz srednje škole, krenuli s plesom jer smo jednostavno voljeli izlaziti i plesati, a u gradu, pogotovo u Splitu, u to doba su bile uglavnom matineje. Nije bilo baš mjesta gdje bi se stvarno moglo pokazati što znaš.
Počeli smo sami smišljati korake, učili jedan od drugoga, pa su nam se polako priključivali ljudi koji su htjeli plesati s nama. Pošto interneta i mobitela nije bilo, vijest o nama širila se usmenom predajom, kroz priče i prijateljske preporuke. Kako je ekipa rasla, shvatio sam da bismo možda trebali pronaći neki prostor i ozbiljnije se organizirati. Ljudi su nas počeli bolje upoznavati i tako je D'N'F zapravo krenuo rasti - priča nam Vangel Likuševski.
Jeste li od samog početka osjećali da gradite plesni studio koji će oblikovati čitave generacije mladih?
- Iskreno, na početku nismo imali cilj stvarati klub. Htjeli smo se samo baviti plesom i vidjeti postoji li negdje zajednica ili natjecanja u kojima bismo mogli odmjeriti snage. Čak sam govorio Borisu da mislim da smo baš dobri u onome što radimo. Kad smo saznali da postoji savez koji je uveo hip-hop u službena natjecanja zajedno s disco danceom, breakdanceom i electric boogiem, morali smo registrirati klub. Tako je, praktički iz potrebe, nastao D'N'F kao sportski plesni klub i to je bio početak jednog putovanja koje je na kraju oblikovalo cijelu plesnu scenu i generacije mladih koje su došle nakon nas.
Prema Vangelovim riječima, najveći razlog dugovječnosti i uspjeha D'N'F-a leži u činjenici da je klub od samog početka bio vođen prijateljskim odnosima, gotovo kao jedna velika obitelj. Nikada nije riječ o strogo poslovnom pristupu, već o zajednici ljudi koji su ples i druženje shvaćali kao nešto više od obične aktivnosti.
Iako u plesnoj sceni tada nije bilo mnogo formalnih poslova, D'N'F je počeo nastupati za različite izvođače, putovati na priredbe, modne revije i festivale. Time se stvarala ekipa koja je uživala u plesu i zajedno razvijala cijelu priču kluba.
- Kada bi uočili talentirane pojedince, često smo ih uključivali u rad s članovima, pa su s vremenom počeli nastajati novi treneri unutar kluba. Tako smo počeli širiti cijelu priču i sve veći i veći broj je dolazio u D'N'F, a puno njih je ostalo. Neki su to dolazili iz đira, ali uglavnom na desetke tisuća djece je prošlo u ovih 30 godina postojanja - govori.
Što smatrate ključnim razlogom što je D'N'F uspio opstati i razvijati se tijekom više od tri desetljeća?
- Mislim da je ključni je razlog to prijateljstvo koje se stvaralo uz ples i to što bi mi uspjeli nakon nas da nam se se time bave naši rođaci, nećaci i/ili braća i sestre. Gledajući na pravni aspekt osnivanja kluba, tu su nam pomogli roditelji jer mi nismo imali pojma. Moj pokojni otac, najstariji tajnik Naum Likuševski puno je učinio da mi budemo u okviru zakona i radimo sve onako, kako pravi sportski klub treba djelovati.
Kako ste uspjeli ples, u takvom okruženju, predstaviti ne samo kao ravnopravan, već i kao poželjan put za djecu i roditelje?
- Kroz cijeli taj je naš rad i djelovanja prvenstveno smo htjeli plesati. Dakle ekipa koja se okupila od 1990. do 1994. godine, jer 1995. godine formalno osnivamo klub. Uvijek smo tražili među mladima koje talentiran i usmjeren za određenu kategoriju. Nisu svi za istu kategoriju s obzirom da radimo čak četiri vrste kategorija: hip-hop, breakedance, elektric boogie i diskodance.
I onda smo tako nekako usmjeravali i to je naše klince i mlade koji su dolazili kod nas čime da se bave s time. Tada smo počeli raditi koreografije veliki grupa, malih grupa i plesove u paru. Tako se klubovi počeo profilirati u jedan ozbiljan klub.
Naš sugovornik naglašava kako je jedno od najljepših iskustava prepoznati talent kod djece i zatim s njima zajedno raditi. Ponosan je na jedan od najvećih vlastitih uspjeha. Nastup na europskom prvenstvu na kojem je osvojio prvo mjesto i postao europski prvak.
Tisuće djece prošlo je kroz D'N'F. Jeste li u svojoj karijeri prepoznali potencijal u nekome tko sam za sebe nije vjerovao da ga ima? Kako pristupate takvim mladim plesačima?
- Moj učenik Fenia Rio je bio peti, a u juniorskoj kategoriji breakdancea prvak svijeta bio je Josip Krnić. To su nekako najveći uspjesi i dan danas u tim kategorijama. Mi smo nastavili razvijati sve ovo što smo moraš doveli do nekog ozbiljnog svjetskog i europskog nivoa.
Split je (dugo bio) grad u kojem su sport i nogomet definirali(ju) mladenačke izbore. Kako ste uspjeli ples, u takvom okruženju, predstaviti ne samo kao ravnopravan, već i kao poželjan put za djecu i roditelje?
- U edukaciji sa mladima i djecom, s obzirom da smo i mi svi školovani, ja sam magistar inženjer elektronike imamo osobe koje su završile fakultete i uvijek nam je bilo na prvom mjestu da djeca završe školu. Ovo je posebna ljubav i radost jer u plesu nema novaca kao u drugim sportovima. Mi se isključivo financiramo od članarina koje se plaćaju, to su klupske članarine. Pokušavali smo zaraditi tako što bi nastupali na raznim manifestacijama kako bi nešto uprihodili da bi mogli platiti prostor, struju, vodu i sve druge potrebe za koje treba novac.
Uvijek smo na prvo mjesto stavljali školu. ali kreativnost je ono što je privlačilo djecu u plesu. Nakon određenog vremena iz kluba su u izašli i neki glumci, spisateljica, svećenik, pjevači i profesionalni plesači. Drago nam je da smo usmjeravali u tom radu i u druge umjetničke vode.
Kroz cijeli razvoj plesnog kluba uvidjeli smo sami da smo jedini jer da nije bilo klubova koji se bave vrstom plesa. Mi smo doista pioniri toga u Splitu. Proučavao sam razne načine rada sa djecom i kako su se godine mijenjale kao i generacije te stil života tako da s vremenom sam postavio jedan program koji sada provodimo. Namijenjen je za djecu od 4 do 8/9 godina, a nakon toga idu djeca koja su natjecatelji. Složio sam i dobar tim ljudi koji radi s djecom.
Vaši digitalni projekti, kao što su D'N'F Kids TV i Čarobni animatori, privukli su milijunske gledatelje. Što Vas je potaknulo da proširite djelovanje i u online svijet?
- Ono što je bitno da u početnim godinama, dakle kad su djeca još mala, nauče ritam. Radi se na spretnosti, koordinaciji pokreta i socijalizaciji djece ako možda djeca ne idu u vrtić. Uvidio sam da je falilo pjesama na hrvatskom jeziku, a kojih je na primjer na stranim jezicima je bilo. Napravio sam pjesme koje su dobre za dječju koordinaciju i pokrete plus što kroz te pjesmice se govori o čemu se radi u vježbi tako da sam složio neke pjesmice za treninge da djeca uz to i slušaju što trebaju raditi preko pjesmice i to kopirati. Uz to su došli video spotovi tako da dijete može odraditi vježbu i plesu koreografiju ispred televizije pa je aktivan/na u svojoj kući. To je priča o tome kako su nastali Čarobni animatori koji rade pjesme baš za djecu koja žele se aktivirati plesno, ali nakon plesa i naših treninga koje provodimo oni mogu i spremni su za bilo koji bilo koji drugi sport.
Kad utihne glazba, svjetla dvorane se ugase, a natjecanja završe, što Vama osobno ostaje kao najveća vrijednost i smisao svega što radite?
- D'N'F' je mjesto gdje se doista se možemo kreativno izražavati, gdje su djeca aktivna i stvaraju nova prijateljstva. Sada, nakon 30 godina nam dolaze djeca od naših polaznika i prijatelja, koji su s nama plesali ili se družili. Tako da je to jedna lijepa priča koja se nastavlja, iskreno se nadam se i nakon mene. Složili smo jedan mladi tim ljudi, a stvarat će se i novi koji je imaju mjesto gdje se mogu okupljati te kreativno i plesno izražavati. Upravo su ta prijateljstva, putovanja i sjećanja koja imamo, to nam nitko ne može izbrisati - ističe Vangel za kraj razgovora.
