Sinjanka Anamarija Držak doživjela je pravi šok kada je prije dva tjedna ubačen otrov u boks sa psom koji se nalazi u dvorištu njene obiteljske kuće. Pas je tada u posljednji trenutak spašen. No čovjek zlih namjera nije odustao, 5. studenog ponovno je bacio otrov u boks, a drugi put je bio koban.
Bol koju zbog gubitka kućnog ljubimca, njemačkog ovčara, proživljavaju ona i njena obitelj je golema, a obratila nam se sa željom da poruči vlasnicima kućnih ljubimaca u Cetinskoj krajini da ih paze jer, kako kaže, manijak kruži njihovim krajem.
Njen apel u nastavku pročitajte u cijelosti:
"Tebi! Tebi se obraćam! Tebi koji si došao na moja vrata i bacio otrov mome psu! Tebi koji si se vjerojatno smijao i naslađivao jer će jadna beštija umrijeti u najgorim mukama! Tebi postavljam pitanje. Kako si imao srca? Kako si imao srca baciti otrov psu koji nije nikome smetao? Psu koji je uvijek bio u svom boksu i u svom dvoru. Jesi se zapitao tu večer kad si ga prvi put pokušao otrovati kako se ja osjećam? Koliko ja patim? Tu večer kad si mu bacio otrov jesi svjestan da ja cijelu večer nisam oka sklopila, već sam bila uz svog psa, iako sam ujutro trebala ići u Zagreb na kontrolu?
Usprkos pregledima koji su me čekali, bila sam uz svoga psa. Gledala kako bespomoćno poziva u pomoć i moli me da mu pomognem, kako nad njim molim i nadam se da će preživjeti. Iako sam trebala doći naspavana i spremna za taj pregled, koji me već dugo vremena čekao. Kako si imao srca ubiti psa koji nikome nije smetao osim tebi? Kako si imao srca nakon što si vidio da je pas preživio prvi put tvoju zlobu doći i ponoviti svoje zlodjelo? Kako te nije osvijestilo to što se pas nije dao? Što je pas imao toliku volju za životom? Što je usprkos tvojoj zlobi ipak prvi napad preživio? Kako si imao srca ponoviti isto to i ovaj put ga usmrtiti? Kako si imao srca ubiti nečiju ljubav?
Ubiti nečijeg najboljeg prijatelja? Kako nisi malo razmislio koliko ja i koliko moja obitelj pati za članom svoje obitelji? Želim te samo negdje sresti i pogledati te u oči, sjesti s tobom i postaviti ti pitanja sva koja su, i koja me muče nakon smrti mog najboljeg prijatelja! Znam da ti vjerojatno nikad ime neću saznati, a ti ćeš prolaziti pored mene, ponosno me i dalje pozdravljati kao da se ništa nije dogodilo, iako ćeš u mojim očima vidjeti tugu, vidjet ćeš bol, sav moj bijes i suze koje nosim jer si ti usmrtio moju ljubav.
Ubio si u meni posljednju trunku nade da ipak postoji čovjek! Samo ti želim poželjeti jedno, a to je da zavoliš nekoga kao što sam ja voljela svog psa i da bez toga istoga ostaneš, da ti to neko otrgne iz ruku i gleda te kako plačeš i patiš u najgorim mukama kao ja što patim za njim! 'Prijatelju', samo se nadam da ćeš se tada sjetiti mene i mog psa", poručuje Anamarija Držak.
