U koloni ruskih oligarha pogođenih sankcijama Zapada jedan se naročito izdvaja svojim dijaboličnim utjecajem i povezanošću s Vladimirom Putinom. Ne zovu ga godinama džabe nadimkom jednog od najpoznatijih filmskih negativaca: Darth Vaderom Ruske Federacije.
Igor Sečin je već dugo druga najvažnija osoba u Rusiji: glavni je kolekcionar novca za kremaljsku blagajnu i financijer najvažnijih Putinovih projekata. Kao izvršni direktor Rosnjefta, vodeće ruske energetske kompanije za vađenje i preradu nafte i plina, po definiciji zauzima središnje mjesto u čitavoj ruskoj ekonomiji. Nafta i plin kojega Rosnjeft isporučuje svijetu već su godinama glavna geopolitička oruđa Kremlja. Kompanija je lani zabilježila rekordnu dobit od čak 12 milijardi dolara, a samo porezima godišnje pridonese budžetu s gotovo 2 milijarde rubalja, što pokriva polovicu potreba ruskoga vojnog proračuna.
S ovim spoznajama postaje jasnije zašto će bez neometanog izvoza ruskih energenata u Europu Kremlju biti vrlo teško dalje financirati pokrenutu ratnu mašineriju. Valja podsjetiti i da je drugi čovjek Rosnjefta i doslovce desna ruka Igora Sečina Hrvat, Željko Runje. Kao prvom potpredsjedniku kompanije, upravo su nafta, prirodni plin i razvoj offshore projekata u opisu poslovnih zaduženja ovoga 67-godišnjeg Sinjanina, pa time i o njemu dobrim dijelom ovisi daljnja logistika ratnih potreba ruske armije.
Runjin šef Igor Sečin više je negoli itko drugi u sadašnjoj Rusiji živa personifikacija fatalnoga miješanja političke i financijske moći, koja obilježava zemlju još od kaotičnoga raspada SSSR-a. Prosperirao je isključivo pod patronatom režima koji je kreirao ogromna privatna bogatstva od državne imovine u nekadašnjem javnom vlasništvu.
"On je jedan od najpouzdanijih i najbližih savjetnika Vladimira Putina. Kao njegov osobni prijatelj, svakodnevno je u kontaktu s ruskim predsjednikom", navodi se u nedavnom službenom EU obrazloženju o uvođenju sankcija oligarhu Sečinu. Nedavno je Francuska zaplijenila njegovu 86-metarsku jahtu Amore Vero u brodogradilištu kod Marseillea: bila je registrirana na off-shore tvrtku i Sečin je nijekao vlasništvo nad istom, ali je vlasnika plovila vrijednoga 120 milijuna eura razotkrilo njegovo ranije ime. Jahta se nekoć zvala Sveta princeza Olga, u čast Olge Rožkove, druge Sečinove supruge. Nakon što se par razveo 2017. brod je preimenovan, ali je ostao trag u službenome registru, piše Slobodna Dalmacija.
Igor Sečin po struci je romanist i bio je skromni profesor francuskoga i portugalskog dok mu se, zahvaljujući poznanstvu s Putinom još iz njihova rodnog grada, nisu posložile kozmičko-političke karte za uspon na ruski Olimp. Obojica su početkom 90-ih bili uz bok Anatoliju Sobčaku, prvom nekomunističkom gradonačelniku Lenjingrada. Putin je bio šef Sobčakova kabineta, pa je brojna sadašnja kremaljska elita izašla, kako se često tvrdi, skupa s Putinom iz 'Sobčakova kaputa'.
Putin je Sečina zaposlio u svom kabinetu još 1994., kad je postao zamjenik gradonačelnika Sobčaka, a potom ga je stalno vukao za sobom, verući se po lijanama državne hijerarhije. Bio je Sečin i Putinov zamjenik dok je obnašao funkciju premijera, a također i predsjednikov svojedobni savjetnik za tajne službe i energetska pitanja, kad je kao produljena ruka tajne službe, FSB-a, ravnao energetskim sektorom. Na čelo Rosnjefta Putin ga je prvi put instalirao 2004., nakon što je izbacio iz igre dotadašnjeg ruskog energetskog tajkuna Mihaila Hodorkovskog koji je nakon 10-godišnjeg zatvora bio prisiljen pobjeći u londonsko progonstvo.
gora Sečina nezavisni ruski mediji često nazivaju jednim od Putinovih najkonzervativnijih savjetnika i vođom kremaljske frakcije 'silovika', kružoka koji oko Putina okuplja bivše agente sigurnosnih službi. No, ključna tajna njihove personalne veze je u činjenici da jedan drugome jako puno duguju. Upravo zahvaljujući Sečinovom vođenju Rosnjefta i uspostavi državne kontrole nad ugljikovodicima Putin je svojedobno postao moćan i uspješan lider kojemu su diljem svijeta rado otvarali vrata. Rusija je na krilima Rosnjeftove nafte i plina postala punopravni član svjetskog kluba G8, a Putin uvažen gost europskih prijestolnica. Pod Sečinovim okom, tvrtka je lančano sklapala ugovore s najvećim svjetskim dobavljačima: talijanskim Enijem, norveškim Statoilom, kineskim CNPC-om i američkim ExxonMobilom…
Putin je izdašno uzvraćao Sečinu na povratku stare slave nagradama i bogatstvom koje je znatno nadilazilo čak i njegovu službenu plaću u Rosnjeftu od 12 milijuna dolara godišnje.
No, i Sečin je jednako državnim novcem i uslugama izdašno zasipao svoga patrona: Rosnjeft je, među ostalim, financirao sadnju vinograda i izgradnju mnogih aneksa Putinove palače kod crnomorskog ljetovališta Gelendžika. Cijeli kompleks su, prema davnim navodima utamničenog oporbenog vođe i disidenta Alekseja Navaljnog, financirala ruska državna poduzeća Rosnjeft i Transnjeft koje vode dva Putinova prijatelja: Igor Sečin i Nikolaj Tokarjev, piše Slobodna Dalmacija.
Igor Sečin ženio se dva puta te s prvom suprugom ima dvoje djece: kćer Ingu i sina Ivana. Inga je bila udana za Dmitrija Ustinova, sina nekadašnjega ministra pravosuđa Rusije i glavnog državnog tužitelja Vladimira Ustinova, a sad je u braku s Timerbulatom Karimovom, bivšim potpredsjednikom VTB banke (jedne od suvlasnica Agrokora). Ni sin Ivan nije bez uzorne državne karijere: tata ga je uhljebio u odjelu off-shore projekata u Rosnjeftu (kod Željka Runje). Ranije je bio zaposlen u banci ruskog plinskog diva Gazproma, baš kao i Sečinova druga bivša supruga Olga, koja također radi u Gazprombanci.
Udarom na Sečina kao kontrolora najvažnijih Putinovih poslova, zapadne zemlje su nesumnjivo udarile na glavnu riznicu njegove moći, no nafta i novac, nažalost, uvijek nađu put i način da izmile izvan službenoga nadzora. Igor Sečin je, uostalom, već nakon ruske aneksije Krima bio dospio na crnu listu State Departmenta i bila su mu službeno zabranjena putovanja na Zapad, no novinari su ga svejedno viđali po naftaškim sesijama diljem svijeta, od Tokija, preko Teherana, pa do Beča i Verone…
