Tenk T-55 na zadarskom Dračevcu simbol je teških ratnih dana iz listopada 1991. i pobjede hrabrosti nad oklopom. U tim vremenima, koje danas nazivamo Obrana Grada Zadra, ističe se jedan poseban događaj. Uništenje tenka T-55, po gotovo holivudskom scenariju, bilo je presudno.
Gotovo 34 godinu poslije, zna se da je tenk uništio pripadnik 4. gardijske brigade Željko Vujić, ali da nije bilo Zadrana Valentina Grdovića, Tomislava Lenkića i Branka Mičića, teško da bi se hrabri Kaštelanin snašao na terenu koji nije poznavao.
Jučer je ovaj tek posjetio naš čitatelj iz Kaštela koji se nemalo iznenadio kada je vidio kako izgleda njegova unutrašnjost. Naime, tenk koji je simbol otpora drugog najvećeg dalmatinskog grada pun je smeća. Ne baš lijep prizor na mjestu koje ima takav značaj...
Na informativnoj ploči pored tenka piše:
Nakon prvih demokratskih višestranačkih izbora 1990. godine u Hrvatskoj i sloma jednopartijskog komunističkog sustava i provedenog referenduma o državnoj samostalnosti Hrvatske, 25. lipnja 1991. godine Sabor RH donosi Deklaraciju o proglašenju Republike Hrvatske samostalnom i suverenom državom, a 8. listopada iste godine i Odluku o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, a pod vodstvom prvog demokratski izabranog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Velikosrpske snage u tadašnjem rukovodstvu Jugoslavije i Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem ne prihvaćaju volju hrvatskog naroda za slobodom. Pokreću agresiju na Hrvatsku preko tadašnje JNA i paravojnih postrojbi te se organizira pobuna značajnog dijela srpskog stanovništva u RH s ciljem protjerivanja hrvatskog stanovništva, oduzimanja teritorija i uspostave Velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag. Ostvarenje plana počelo je Krvavim Uskrsom na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine kada je ubijen hrvatski redarstvenik Josip Jović. Na zadarskom području agresija je počela ubojstvom hrvatskog redarstvenika Franka Lisice u Polači 2. svibnja 1991.
Od 1. kolovoza iste godine slijede žestoki napadi bivše JNA i paravojnih postrojbi pobunjenih Srba na Kruševo, Jasenice, Lišane Ostrovičke, Bulić, Vukšić, Nadin, Škabrnju, Zemunik Donji, Sukošan, Murvicu, Crno... s ciljem neprijateljske vojske za zauzimanjem Zadra i presijecanjem Hrvatske na dva dijela. Hrvatski branitelji, organizirani kroz specijalnu i temeljnu policiju, IV. gardijsku brigadu HV-a, 112. brigadu HV-a i bojn u Kralj Tomislav, cijeli kolovoz i rujan vodili su teške bitke protiv dobro naoružanih agresora na širem zadarskom području.
Dana 4., 5., i 6. listopada 1991. godine na liniji od Dračevca, preko Ploče, Bilog briga, Plovanije, Vidikovca, do Bokanjca i Dikla vodile su se žestoke bitke za obranu Zadra. U tim borbama hrvatski su branitelji nadljudskim naporima zaustavili neprijateljske napade i 6. listopada u večernjim satima, prisilili postrojbe bivše JNA predvođene 9. korpusom na odustajanje od daljnjih napada na grad Zadar. Od 1. do 8. listopada 1991. godine, za vrijeme najžešćih napada na Zadar, poginula su 43 hrvatska vojnika i civila, a 202 ih je ranjeno.
Dan obrane grada Zadra, 6. listopada, jedan je od najznačajnijih datuma u povijesti našeg grada. Građani ovog grada s ponosom i zahvalnošću prisjećaju se događaja iz Domovinskog rata u kojem su hrvatski branitelji svojim herojstvom obranili i oslobodili Zadar i obranili naš grad.
Na ovom mjestu sjećamo se svih onih koji su svoje živote dali za slobodu Zadra i Hrvatske, njihovih suboraca i obitelji.
