ročelnik studija Arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru doc. dr. sc. Tino Tomas je za Kompas RTV-a Herceg Bosne rekao kako se na trasi autoceste Koridora 5C na poddionici Mostar jug - tunel Kvanj provode arheološka istraživanja gdje je do sada pronađeno više prapovijesnih kamenih gomila od kojih je istraženo njih dvadeset.
''Izdvajaju se po tome što su se u njih vršili ukopi višekratno i najvjerojatnije su pripadale jednoj užoj ili široj obitelji koji su tu sahranjivali svoje pokojnike'', rekao je.
Tajne grčkih kolonija
Objasnio je da su pronađeni metalni dijelovi nošnje, srebrni nakit i ulomci oružja navalnog karaktera, a najviše kopalja te ulomci fine keramike koji svjedoče o razdoblju od četvrtog do prvog stoljeća prije Krista, vremenu koje se podudara s osnivanjem grčkih kolonija na srednjojadranskom prostoru.
''Druga faza aktivnosti su sustavna arheološka iskopavanja. Investitor JP Autoceste Federacije Bosne i Hercegovine, sukladno Zakonu o zaštiti i korištenju kulturno-povijesne baštine, dužan je osigurati potrebna sredstva i vrijeme za njihovu provedbu. Istraživanja se provode putem javnih natječaja koje raspisuje Federalno ministarstvo kulture i sporta, koje je poveznica između investitora i izvođača radova, što pokazuje da sustav ovdje na terenu funkcionira'', rekao je Tomas.
Daorsi a ne Iliri
Tomas je objasnio da je na ovom prostoru riječ o narodu Daorsa, koji se tradicionalno smješta na područje donjeg toka Neretve, osobito na njezinu lijevu obalu, te čije se središte, Daorson, nalazi svega petnaestak kilometara od istraživanog lokaliteta.
Istaknuo je kako se ta zajednica u širem smislu može ubrajati u ilirski korpus, ali da je pogrešno etnički je poistovjećivati s općim pojmom Ilira, budući je taj naziv u modernoj historiografiji često korišten kao administrativna i politička oznaka preuzeta iz rimskog Ilirika, a ne kao precizna etnička kategorija.
Izgubljena biskupija Sarsenterum
Naglasio je kako je starokršćanska bazilika u mostarskom naselju Cim bila sjedište izgubljene rimske biskupije Sarsenterum, na što upućuju dosadašnja arheološka istraživanja.
''Riječ je o monumentalnoj građevini iz sredine petog do početka šestog stoljeća, čije dimenzije, način gradnje i bogat crkveni namještaj, kao i nalaz svetačkih moćnika te grobne kapele uz južni zid, ukazuju na važan crkveni centar. Pronađeni su i ostaci pogrebne menze, karakteristične za najznačajnija starokršćanska središta'', kazao je Tomas i dodao kako za sada na prostoru Hercegovine ne postoji usporediv sakralni objekt takve važnosti.
Objasnio je kako je za lokalitet cimske bazilike uspostavljen sveobuhvatan projekt istraživanja, konzervacije i prezentacije, pri čemu su protekle aktivnosti pokazale primjer uspješne suradnje struke, lokalne zajednice i mjerodavnih institucija.
''Bazilika će zadržati svoju prepoznatljivu monumentalnost po kojoj se izdvaja među starokršćanskim objektima na prostoru nekadašnje unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Njezin razvijeni tlocrt i snažan vanjski plašt, koji je izvorno bio poduprt s čak 23 kontrafora, dodatno naglašavaju veličinu i arhitektonsku posebnost građevine'', kazao je Tomas.
Dodao je kako je projektom predviđeno i hortikulturno uređenje okoliša, čime će se prostor oblikovati kao reprezentativna arheološka i kulturna cjelina.
Stećci u sjeni politike i mitova
Upitan zašto se stećci u Bosni i Hercegovini povezuju s bogumilima, istaknuo je kako je riječ o tezi nastaloj u modernoj historiografiji, koja se kasnije nekritički prenosila, iako ju je suvremena znanost odbacila.
Naglasio je da su stećci prije svega nadgrobni spomenici iz kasnog srednjeg vijeka pod kojima su pokapani pripadnici svih triju tada prisutnih konfesija na prostoru BiH – Crkve bosanske, Katoličke i Pravoslavne.
''Potreba za mitomanijom se stvara kod određene grupe ljudi da se na neki način opravdaju kroz takve teze. Struka je jedno, a u ovom slučaju mitomanija povezana s politikom je nešto sasvim drugo'', naveo je.
Koncesije i devastiranje
Kustos Franjevačkog muzeja Tomislavgrad dr. sc. Stipan Dilber je rekao kako su najveći devastatori arheoloških lokaliteta i lokaliteta od kulturno-povijesnog značaja lokalne zajednice, općine, gradovi, županije te svi oni koji ne izdaju dozvole i nemaju registre kulturno-povijesne baštine.
''Dolazimo do problema s koncesijama, ne samo za solare nego i druge infrastrukturne radove, pri čemu se ne provode zaštitna arheološka istraživanja. Studije utjecaja često ne izrađuju stručne i kompetentne osobe, a država na temelju takvih studija dodjeljuje koncesije'', kazao je Dilber.
Kao rješenje naveo je poštivanje zakona, uspostavu registara kulturno-povijesne baštine te evidentiranje zaštitnih ograničenja u katastarskim evidencijama.
Sukob s Delmatima
Sukob između Daorsa i Delmata pripada širem kontekstu nestabilnih odnosa među ilirskim zajednicama na istočnoj obali Jadrana u posljednjim stoljećima prije Krista. Daorsi, helenizirano pleme s jakim uporištem u području današnje Hercegovine (grad Daorson kod Stoca), bili su trgovački i kulturno usmjereni prema grčkom svijetu, dok su Delmati, ratnički organizirano pleme iz zaleđa srednje Dalmacije, širili svoj utjecaj prema obali.
Napetosti su proizlazile iz borbe za teritorij, resurse i kontrolu trgovačkih pravaca. Delmati su bili poznati po vojnoj snazi i ekspanzionističkoj politici, što je dovodilo do čestih sukoba sa susjedima, pa tako i s Daorsima. U takvim okolnostima Daorsi su tražili zaštitu Rima, što je dodatno promijenilo odnos snaga u regiji.
Ovi sukobi bili su dio procesa koji je Rim iskoristio za postupno širenje vlasti na istočnojadranskom prostoru, a rivalitet lokalnih plemena često je ubrzavao rimsku intervenciju i konačnu romanizaciju područja.
