Nakon nekoliko mjeseci iscrpnih istraživanja po Veliću kod Trilja, Mate Puljak, istraživač ilirske povijesti i mitologije, s objavljenih preko 230 istraživačkih radova, uz pomoć svojih čitatelja i prijatelja, verificirao je veliko utvrđeno prapovijesno naselje koje se prostire na površini od oko 2.5 km², a na čiji se zapadni dio naslonila nekakva kasnoantička infrastruktura. Prema ostacima keramike riječ je o nekoliko priča od kojih je najočuvanija željeznodobna, tj. delmatska, piše Ferata.
‘Na prostoru Velića nalaze se masivni bedemi po kojima se, i uz koje se, nalazi mnoštvo željeznodobne i kasnoantičke keramike. Iste je tradicionalno teško datirati, pogotovo bez arheoloških radova. Riječ je o velikom kompleksu koji je najprije bio naselje, a zatim vojni logor. Mnogo toga, što vidimo unutar bedema, ukazuje na korištenje prostora za vrijeme Rima. Uz dokazane vile rustike, jamačno se radi o većoj postaji ili manjem logoru. Ovdje je, uz sve navedene mane, prednost to što kulturni sloj, tamo gdje ga ima, nije dubok, tako da je naselje u Veliću idealno za arheološke kampanje koje brzo napreduju.
Prilikom iscrpnih višemjesečnih obilazaka ustanovio sam da je osnova najstarije gradnje u zidovima koji izgledaju kao humci. Na njih se nastavljaju razni drugi zidovi. Tu se kroz spojeve nazire koji su izvorni, a koji noviji. Dakle, zidovi „humci“ su najstariji u prostoru. Dio zidova povezan je s razdobljem ranog srednjeg vijeka, dok su kasnoantički zidovi uglavnom pod zemljom ili prekriveni, da ne kažem skriveni, novijim zidovima.
Neistražene nivelirane površine naselja moraju dodatno kriti kasnoantičku infrastrukturu. Napominjem da se na ovom području našao i rimski miljokaz. Dakle, kada govorimo o kontinuitetu naselja u eri A.D., nalazim nepobitne dokaze od 1., pa sve do ranog 16.st. Keramika priča svoju priču, bez obzira što bi netko, tko se ne razumi u njezinu dataciju, možda tvrdio suprotno.
Ako govorimo o vrstama zidova, verificiranog naselja u Veliću, onda ih možemo gledati kroz nekoliko faza, koje su ujedno i osnova za postavljanje kakve takve, rekli bi, relativne kronologije. Najnoviji zidovi su oni koji danas stoje, stariji zidovi su oni u kojima se služe pločama i plosnatim kamenjem, najstariji zidovi su u formi humaka. Apsolutna kronologija bi bila da su stojeći zidovi stari nekoliko stoljeća, da ruševine i pločasti zidovi pripadaju ranom i srednjem vijeku, a bedemi u formi humaka prapovijesti. Za preciznije datiranje potrebna su arheološka i razna druga istraživanja.
Naselje unutar ovih zidina bilo je podignuto od lokalnih stabala, pretežno hrastovine. Smješteno je uz nekoliko starih cestovnih pravaca, uključujući i rimsku cestu. Ovdje imamo i fenomen spurila. Njihovu dataciju je teško odrediti.
Nužnost očuvanja ovoga lokaliteta od devastacije, koja je u planu, od regionalne je važnosti za Dalmaciju jer se na ovom mjestu, ako uzmemo u prilog činjenicu da je tuda prolazila glavna antička cesta za rudom bogatu Bosnu i da smo naišli na ostatke kasnoantičke infrastrukture, keramike, opeke, novčića i dr, može kriti i mnogo veća priča koja uključuje izgubljeno kasnoantičko naselje. Isto se možda spominje u povijesnim izvorima. Centar tog naselja jamačno se nalazi prema Jabuci u arealu arheološkog nalazišta Krcina ograda, dok su uz glavnu rimsku cestu bile podignute rimske vile.
Bilo bi poželjno da se u ovu priču uključe i državne institucije, prvenstveno Ministarstvo kulture, te da zajedno, s drugim odgovornim institucijama, pokušaju izmjestiti trasu brze ceste Kamensko- Bisko, koja je u planu, a koja nikakvo dobro neće donijeti ni Trilju, a ni Cetinskoj krajini. Bolja opcija od dislociranja jest odustajanje od tog preskupog projekta.
Sav promet koji je do sada išao preko Trilja i o kojemu su ovisili restorani, kafići, hosteli, hoteli i privatni smještaj, biti će preusmjeren direktno na Dugopolje, odnosno na autocestu. Pitam se kome je to u interesu, pošto lokalnom stanovništvu nije. Pod krinkom nekakvog imaginarnog napretka čak i lokalna politika gura ovaj nesuvisli i preskupi projekt. To se nikako ne smije dopustiti jer ovo nije problem koji se tiče samo Velića. Računam da će djelatnici Ministarstva kulture reagirati, te se uvelike nadam pomoći i same ministrice kulture.
Zahvaljujem svima koji su mi bili pri ruci, posebno gosp. Mariju Kozini i gosp. Igoru Podrugu, i svima koji će dalje raditi na tome da ova priča ostane sačuvana. Ne smijemo više tolerirati nikakav tzv. napredak koji bi išao na štetu naše povijesti i naše kulture.
Nadam se da će biti sluha i razumijevanja za nešto ovako veliko, te da nećemo, po tko zna koji put, brisanjem naše povijesti, pokušati pisati našu budućnost.’
