Bisko je hrvatsko selo smješteno na području Cetinske krajine, u Dalmatinskoj zagori. Upravno se vodi kao sastavni dio grada Trilja. Naselje Bisko koje teritorijalno pripada gradu Trilju prostorno obuhvaća zaseoke ili dijelove naselja: Donji Kraj, Gornji Kraj, Grmljani i Mirić - ovo kratko piše na Wikipediji kad upišete naziv Biska na Internetu o slikovitom mjestu udaljenomu od Splita dvadesetak minuta vožnje.
– Uvjerit ćete se brzo, i sami ćete vidjeti da je Bisko selo smješteno u pitomoj dolini, na desnoj obali rijeke Cetine - kaže nam sugovornik Mate Akrap, dugodišnji učitelj u OŠ Bisko, kojeg smo prvoga sreli po dolasku u ovo slikovito selo, nedaleko Dugopolja.
Mate nas, a kaže da vjeruje kako će to prepoznati i naši čitatelji, ukratko upoznaje s osnovnim zemljopisnim podacima o Bisku.
– Veoma plodno tlo okružuju manja brda i nešto veći Mosor. Brda su obrasla listopadnom šumom i ljekovitim biljem: kaduljom, vriskom te travama majčinom dušicom, ivom, mentom i drugim biljkama.
Kanjon rijeke Cetine jedan je od najljepših u ovom dijelu domovine Hrvatske. Uz desnu, bišćansku obalu bile su vodenice Grabova, Biljačka s osam mlinova.
Skretanjem vode na mlinove korito je pregrađeno naslagama kamenja u obliku širokog zida. Izgradnjom HE Peruča voda za kupanje postala je hladna i gotovo neupotrebljiva za ovu namjenu, a otjecanjem vode preko slapova nestala je prirodna ljepota - tužno će Mate. Te dodaje:
– Komunističke vlasti dale su hidroelektrani u Bisku naziv "Đale", koji je stran našem mjestu, nadajući se da će Bisko kao geografski pojam nestati. Hidroelektrana je izgrađena na mjestu vodenice Grabova – kaže Mate, te nastavlja s povijesnim podacima.
– Pad Kraljevine Jugoslavije i nastanak hrvatske države bili su događaj neizmjernog veselja i ushićenja. Svi sposobni muškarci uključuju se u obranu domovine.
U večeri 28. studenoga 1942. godine izvršen je prvi napad na Bisko. U ranu zoru sljedećeg dana napadači odlaze. Znajući da će biti izvršen drugi napad na Bisko, u ispomoć dolazi 60 domobrana iz Tomislav Grada. Nedugo iza dolaska u Bisko, ubijeno je njih šest iz zasjede.
Drugi napad na Bisko otpočeo je u noći s 4. na 5. kolovoza 1943. godine. Jake partizanske snage blokirale su prilazne putove i puteljke. Zauzele su dio sela. Prvi rezultati bili su kobni za napadače, ne znajući gdje se koja utvrda nalazi. Poginulo je šezdeset i pet branitelja – priča nam Mate, te se vraća u stariju prošlost
– Bisko je bilo naseljeno u vrijeme vladavine Rimljana i Francuza. Stanovnici su se bavili poljoprivredom i stočarstvom, a dokaz tome su grobovi i nalazi staroga novca.
Stanovnici su u prošlosti bili ekonomski na zavidnom mjestu. Za odlazak u Split služili su se vlakom u koji su ulazili na Prosiku ili zaprežnim kolima kojima su u Split vozili razne svoje proizvode i dovozili potrepštine koje su ovdašnjim stanovnicima trebale.
Škola u selu do 1972. bila je šestogodišnja, a prije i sedmogodišnja, što je vidljivo iz svjedodžbi članova nekih obitelji (primjerice Bože Danolića pok. Nikole). Škola je danas četverogodišnja. Počela je s radom 1898. godine, a do tada je bila posebna nastava za mušku i žensku djecu, a nastavu je vodio župnik.
Poslije progona Turaka iza 1715. godine stanovnici Biska gonili su stoku u sela gdje su živjeli Hrvati izbjegli pred Osmanlijama u Primorje i na otoke. U sjevernijim krajevima bila je bolja paša za stoku, a kako je meso bilo skupo u Trstu, stoku su gonili u taj grad na prodaju. Primjerice, iz Voštana su gonili po 18 volova, tako i iz drugih mjesta na granici s Duvnom i Livnom – za kraj će svoje priče Mate.
Bisko je i u starim dokumentima, poglavito u crkvenom području, često spominjano jer je bilo jedno od najstarijih župa splitske nadbiskupije. U crkvenom nadbiskupskom arhivu u Splitu čuvaju se stari zapisi i opširni podaci iz 16. i 17. stoljeća o prezimenima Biska.
Kad je u 16. stoljeću palo pod tursku vlast, Bisko je sačuvalo svoj identitet. Bišćani su se u borbama Venecije protiv Turskog carstva borili protiv Turaka. Zbog toga su se za Prvog morejskog rata morali povući u blizinu Splita, u Žrnovnicu. Ubrzo su se, nakon konačne pobjede nad Turcima vratili u svoje mjesto i naselili brojna sela preko Cetine sve do Voštana i Tijarice, koja su napustili Turci.
Bišćani su bili sudionici Sinjske alke i brojnih povijesnih procesa. U Bisku su stoljećima, sve do izgradnje hidroelektrane 1965. godine, postojale tri mlinice – vodenice.
Naravno, Bisko je kao brojno i ugledno mjesto uvijek imalo vrijednih i poznatih članova u različitim zvanjima. I danas Bisko ima uglednih društvenih radnika: znanstvenika, liječnika i profesora, pravnika i svećenika, pisaca, sociologa i akademika.
Iz popisa stanovnika Biska, vidi se da je 1866. godine ono imalo 745 stanovnika, 1880. godine 475 stanovnika, 1900. godine 517, a deset godina kasnije 605 stanovnika. Tri godine iza Drugog svjetskog rata, 1948. godine Bisko je imalo 585 stanovnika, a 1953. točno 603 stanovnika.
Jelena Vuković radi u "Kauflandu" u Splitu, a u "Brodosplitu" radi njezin suprug Ante. Iako imaju manji stan u Splitu, oboje su odlučili živjeti u svome Bisku, gdje su preuredili veću kuću, koju su Jelenin stric i svekar izgradili 1978. godine.
Iznjedrili liječnike, časne sestre, akademika...
– Kao što ste vidjeli, Bisko je malo selo s tek nekoliko zaselaka. Na samom ulazu u Bisko imamo zaselak Mirić. I tu imamo nekoliko vrijednih stanovnika. Naselje Novo Bisko, pak, nalazi se na samom ulazu u mjesto, tu se ljudi još naseljavaju, malo dalje imamo Grmljane, a u dva zaseoka, stanovnici imaju imaju i vlastite OPG-ove. U gornjem kraju Biska imamo tri kuće za odmor. Naravno, ima i djece koja se veselo igraju kod škole u dječjem parku. Imamo obiteljsku firmu Šimundža koja se bavi stolarijom. Imamo mlade obitelji koje tu dolaze i obnavljaju stare kuće, i u njima žive. Imamo jednu mladu obitelj koja je obnovila staru kuću i napravila bazen, ne za iznajmljivanje već za sebe za život i uživanje – kazuje nam Jelena te s ponosom ističe:
– Bisko je iznjedrilo jednog akademika, sedam liječnika, nekoliko medicinskih sestara, više učitelja, svećenika, časnih sestara. Bisko je dalo svoj doprinos i u obrani domovine, pa ima dosta umirovljenih branitelja, među kojima i dvije braniteljice. I naravno, tu je i bista našeg Eugena Strikića, koji je položio svoj mladi život u Domovinskom ratu. Njegov brat Borislav jedan je od povjesničara Četvrte gardijske brigade. Bisko je iznjedrilo i dosta mladosti koja se potrudila očistiti i uljepšati plažu na Cetini.
Smatram da se u Bisku i rađa i živi život. Ne smijem zaboraviti mladost koja je na fakultetu, polažemo velike nade u njih i njihovu budućnost i u budućnost Biska – kaže Jelena Vuković. Ona i suprug Ante su među 35 obitelji koje trenutno stanuju u Bisku, s ukupno više od 300 stanovnika.
Među njima je i Ivan Despotušić, koji živi u Bisku, ali radi u "Cemexu". On nam također s ponosom kaže:
– Iz Biska je porijeklom akademik Anđelko Akrap, a ovo naše misto je zaista predivno. U njemu se ljudi koji ovdje žive zaista mogu dobro opustiti, i s užitkom živimo u njemu. Gledajte, mi mještani smo uredili i plažu na Cetini, na koju često idemo opustiti se. Treba istaknuti i kako na ovome izletištu često idemo feštati mi mještani. Tu ljeti često idu na kupanje i turisti koji dolaze na odmor ovdje u Bisko. Želim istaknuti i kako osobno volim ići u ribolov na Cetinu, što ima posebnu draž – kaže nam Ivan, iz kojeg smo jedva izvukli i podatak kako je jednom ulovio šarana od tri kila.
Pred školom snimili smo njegovu suprugu Dinu te Ivanu Despotušić, suprugu Ivanova brata, s djecom koja su se ovdje igrala.
Jelena nam je ustupila i fotografiju motorista Moto kluba "Sokolovi" iz Luzerna, koji su bili gosti u Bisku. I dakako - ostali su oduševljeni viđenim, uz obećanje kako će se opet sresti. Dakako, u Bisku koje je i njih osvojilo.
