Profesorica Lucy Jones sa sveučilišta CalTech u Kaliforniji, autorica više od 100 znanstvenih radova u kojima analizira rasjede i zemljinu koru, za RTL Direkt je komentirala potrese koji su pogodili Hrvatsku.
Ponovila je ono što svi seizmolozi ponavljaju, da se potresi ne mogu predvidjeti.
“Nitko ne može predvidjeti zasebni događaj. Problem je što se magnituda određuje za vrijeme potresa tako da ne postoje informacije u tlu o tome koliko će biti snažan prije nego se dogodi. Jer se potresi događaju svaki dan i veliki ne započnu drugačije nego mali. Znati hoće li biti danas ili ove godine je kao da znate primjerice kad savijate štap točno u kojoj će mikrosekundi puknuti. Previše je slučajnosti u tome svemu”, rekla je za RTL.
“Potresi jesu slučajnost, ali jedan aspekt nije slučajan, naknadni potresi. Oko 5% do 10% naknadnih potresa su snažniji od prvog potresa, odnosno, u 5% slučajeva naknadni potres je snažniji od prvog potresa, to ste vi imali. Tako da sad znamo da će se vama događati potresi i možete ih očekivati još dosta dugo”, kazala je profesorica.
Objasnila je i može li jedan potres potaknuti druge.
“Svaki potres potiče druge potrese unutar određenih razmjera. Raspon veličine potresa je vrlo strm. Znači imat ćemo 10 potresa veličine 4, ako se dogodi jedan veličine 5. Odnosno, 10 puta potres veličine 5, nakon svakog veličine 6 i mora biti blizu. Ono što određuje magnitudu je duljina rasjeda koji se pomiče. Ako se pomiče jedan metar, imate potres snage 1 ili 2, ali ako se pomiče rasjed duljine 10 kilometara, imate potres magnitude 6”, objasnila je.
Upitana je i postoje li ikakvi istraživački programi, znanstveni pokušaji da se predvidi potres.
“Ako se snaga određuje samo za vrijeme potresa, onda je to teoretski nemoguće, predviđanje zasebnog događaja. No postoje praktična rješenja za ovaj nemogući problem. Jedno od njih je da iskoristimo naknadne potrese što nam omogućava da barem prepoznamo opasnija razdoblja. Dakle, ne da predvidimo točno vrijeme kad će se dogoditi, ali možemo to iskoristiti kako bismo znali kada su potresi vjerojatniji”, kazala je.
“Također radimo na nečemu što se zove “Sustav ranog upozorenja”. To nije predviđanje nego iznimno brzo prepoznavanje da je potres počeo tako da možemo te informacije objaviti ljudima prije nego seizmički valovi dođu do njih jer ti valovi putuju određeno vrijeme. Imamo takav sustav na zapadnoj obali Sjeverne Amerike, Japan ga ima i Europska unija razvija takav sustav i gleda da ga stavi u pogon posebno u Istočnoj Europi na području gdje imate više potresa nego drugdje”, kazala je.
“Mislim da potresi stvaraju osjećaj straha veći nego što su stvarna prijetnja za vaš život. Jako nas je strah da ćemo umrijeti u potresu, ali to se događa jako, jako rijetko. Shvatite ovo, sve oko vas tjera vas u strah, ali ono što vam slijedi će vjerojatno biti manjeg intenziteta od onoga što ste već imali. Loše građevine su se već srušile i gotovo sigurno će sve dalje ići nabolje tako da – vaš automobil je vjerojatno opasniji od potresa”, objasnila je američka seizmologinja.
