- Europa se ubrzano razvija u gradovima i urbanim aglomeracijama kao generatorima ekonomskog rasta. Gradovi ubrzano rastu populacijski kao posljedica obilja mogućnosti. Prosječna obitelj može ostvariti pristojan život i živjeti od svoga rada. To su činjenice 21. stoljeća.
Split naočigled propada u svakom od tih pogleda, ekonomski i populacijski. Grad je zapeo u trajno međuvrijeme. Visoka stopa nezaposlenosti, niski BDP po stanovniku i izrazita depopulacija mjerljive su veličine. Zašto drugi gradovi uspavaju, a Split ne? Možda se rješenje krije u institucionalnom okviru bez kojeg nema ekonomskog napretka. On je naprosto jamac rasta. Kad na to nadodamo još i čuvenu “vertikalu vlasti“ onda ne može biti jasno zašto propadamo kada bismo morali rasti.
Od 1991. godine Split godišnje izgubi preko 1100 stanovnika. Frapantno je da gubimo toliko sugrađana jer to znači manje radne snage i negativan trend ekonomskog razvoja područja. Bez ljudi nema napretka. Prirodna bogatstva koja imamo na raspolaganju, u prvom redu: sunce, more, povijest i ljepotu, intenzivne su po radnoj teoriji vrijednosti. One tek posljedično daju dodanu vrijednost u kapitalizaciji preko rada. A taj rad netko treba iznijeti, naprosto treba ga odraditi. Ako nema ljudi kao radne snage nema ni kapitalizacije tj. novca. Prirodna bogatstva tada zapadaju u kategoriju mrtvog kapitala.
Ne trebaju čuditi buduće obilnije sezonske migracije radno sposobnog stanovništva iz kontinentalne Hrvatske i susjednih zemalja. Taj trend će jačati. Za sada se to događa mahom u ugostiteljstvu, a kamo sreće da se događa primjerice u IT sektoru. To bi značilo da se određujemo u nekom drugom pravcu osim turizma što žarko priželjkujemo. No, za takvo nešto ipak tek treba stvoriti uvjete.
Status quo kakav danas imamo, tj. situaciju da se sve karte bacaju na turizam nije održiv. Tu se stvara kakofonija stotine upozorenja, ali upozoravati neumorno treba i dalje. Naša obdarenost „prokletstvom resursa“ paradoksalno prati sporiji gospodarski rast u usporedbi s drugim područjima s manje resursa. Zato se drugi gradovi mudrije razvijaju nego mi, primjerice Zadar.
Stanovništvo svugdje ograničavaju egzistencijalna sredstva, a stanovništvo će se povećati kada to dopuste sredstva za život. Svi ljudi traže sigurnost i od institucija manje kompliciran život. Ako postoji više nepovezanih problema u jednoj sredini kao recimo isključivi prekarni rad, nepovjerenje u institucije, nemogućnost osobnog napretka, zakonsko protuslovlje, zastarjelost u razmišljanju, onda ljudi odlaze dalje i traže bolje sredine. Tome svjedočimo u Splitu i nije to ništa novo.
Odlaze mahom mladi ljudi, radno sposobni tj. oni koji bi trebali biti generator demografske obnove. To je temeljni problem u kojem se stvara naizgled nerješiva petlja. Očekivati da će netko ostati na području gdje ne vidi mogućnost da radi i od svoga rada živi, da podigne obitelj i bude društveno produktivan je ipak preoptimistično. S druge strane jasno je da staro stanovništvo biološki ne može biti generator demografske obnove.
Najbolja demografska mjera je siguran posao s nadom u bolju budućnost društva. Nada je ključna, ali ona ne traje vječno i njome se nipošto ne smije trgovati. Najlošiji plan od svih je prepustiti obavljanje posla ljudima bez nade. Nada rađa ideje, a jedino gradovi s dobrim idejama rastu. Ne smije se dopustiti da uspjeh grada Splita bude lutrijski projekt. Zbir uspjeha svih građana je uspjeh grada Splita. Taj zbirni uspjeh nasušno treba okvir u kojem se može razvijati. To još ne vidimo.
Treba reći i to da nije ni vlast ta koja bi isključivo sama trebala tražiti najbolje načine da se spasi nešto kao recimo ekonomija. Vlast bi trebala “nagnuti teren“ u pravom smjeru i potaknuti sve nas da donosimo odluke imajući uvidu dobrobit društva u cjelini. Ali kada se vlast ponaša na način da naše sutra možda neće biti bolje, ali će barem biti drugačije onda je vrijeme da više ne bude vlast. Takva vlast ne zaslužuje novu priliku.
Ako dopustimo da ne učimo iz vlastitih krivih odabira onda kao društvo podbacujemo. Onda pored očitih dokaza, odbacujemo njihove implikacije. To mora prestati i vrijeme promjena mora doći - priopćio je Tonći Stipić, član Gradskog odbora SDP-a Split.
