SAVJETI STRUČNJAKA Psihijatri: Nemojte neprestano potpomagati tjeskobu i stres, nađite sadržaje koji će vas opustiti

"Ako stalno čitate i mislite o potresu, mozak stalno držite u stanju stresa"


Razoran potres na Banovini koji je odnio sedam života i mnoge obitelji ostavio bez doma ugrozio je psihološki i Zagrepčane, koji su tek zaboravili na proljetni potres. Neodvojiva od potresa je i COVID kriza, koja dnevno uzima najmanje 50-60 života, a u kombinaciji s potresom i tlom koje se još trese ponovo je potaknula traume ljudi. Mnogi ne spavaju dobro, tjeskobni su, umorni od korone i potresa, tim više što nisu sigurni mogu li zgrade i kuće u kojima žive izdržati novi potres. Kako se nositi s krizom i isplivati na kraju godine s nadom u bolje sutra, za Večernji list komentirali su stručnjaci za mentalno zdravlje, a to su ponajprije psihijatri.


Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, odmah napominje da ne možemo očekivati da ćemo se sada osjećati dobro.

– Većina ljudi sada se osjeća i tjeskobno i loše i prestrašeno i to je normalno. Ako se nalazimo u teškim okolnostima, ne možemo se na brzinu prilagoditi da se dobro osjećamo jer je proces prilagodbe takav da se osjećamo svakako. Ovaj razorni potres mnoge je ljude unesrećio, ali i ljudi koji gledaju tuđu patnju, ako imaju empatije, proživljavaju stresove. Kroz sudbine unesrećenih provlačimo i svoje i pitamo se što ako se to i nama dogodi. Svi mi imamo pravo biti tjeskobni, žalosni, napeti, uznemireni, jer ništa još nije prošlo, tlo se i dalje trese i još smo u akutnom stresu i sve što osjećamo je normalno. Mi u Zagrebu već imamo loše iskustvo s potresom i sad kad smo se opustili, opet nam se uzdrmalo tlo pod nogama. Naš psihički aparat umorio se i zbog COVID-a i zbog potresa i oba se ta stresa isprepliću jer je naš način života promijenjen, a sve to traje gotovo godinu dana. Naša energija prilagodbe nije neograničena i normalno je da se nakon potresa osjećamo loše – kaže Brečić.

No to ne znači, napominje, da tjeskobu moramo potpomagati.

– Nemojmo ići na sve moguće portale i stalno provjeravati nove informacije jer, ako stalno čitate i mislite o potresu, mozak stalno držite u stanju stresa. Gledajmo i druge sadržaje koji će nas opustiti, jer je važno u svakoj krizi održati okvir života, a to je rutina. Moramo strukturirati svoj dan počevši od osnovnih stvari, od našeg posla, kuhanja, šetnje… Ako nekoga umiruje pospremanje stana, neka to radi. Ako će na nas umirujuće djelovati da spremimo ruksak s nužnim stvarima u slučaju novog potresa, učinimo to. Ako netko sada želi spavati pokraj vrata, pustimo ga da tako spava, ako netko želi staviti kofer u automobil, neka to napravi ako će se osjećati manje tjeskobno. Što god sada radili, budimo dobri prema sebi. U krizi je važno orijentirati se i na druge ljude, brinuti se za ukućane, prijatelje, susjede. Ova organizacija mreže pomoći u Hrvatskoj, koja se sad događa, nešto je divno. No moramo biti svjesni i da kriza različito udara na ljude, raslojava nas, jer nekoga će COVID jako udariti, nekoga neće, a isto je i s potresom – kaže Brečić. U budućnosti većina će ljudi, smatra, izaći dobro iz ove krize, bez velikih ogrebotina, no 15 do 20 posto građana razvit će anksiozne i depresivne poremećaje. Važno je, dodaje, i da ljudi koji su ekstremno napeti, koji ne mogu normalno funkcionirati i posežu za pićem i psihoaktivnim lijekovima, zatraže psihološku pomoć, piše Večernji.

“Budite u prirodi”

I splitski psihijatar Ivan Urlić komentira da su ljudi na Banovini u desetak sekundi izgubili sve što su gradili, svoje ognjište, svoj dom i postali su beskućnici. Prava je sreća, kaže, što su im ljudi iz cijele zemlje priskočili u pomoć, dali im ruku, iako pogođene razornim potresom čekaju nove žrtve dok ne obnove svoje domove.



– I potres i COVID kriza i socijalni problemi odražavaju se na psihu ljudi, koji nam se sve više javljaju sa simptomima iz depresivnog kruga. Osim materijalne pomoći koja stiže na Banovinu, jako je važno što je formirana ekipa za psihosocijalnu pomoć. Ni stanovnici zagrebačkog područja ne mogu biti baš mirni jer cijelo područje prema seizmolozima leži na rasjedima koji generiraju potrese. Da bi se ti ljudi osjećali bolje, najvažnija im je bazična sigurnost, odnosno rad onih koji se brinu za osiguranje građevina, da ljudi znaju da, ako se dogodi novi potres, neće završiti pod hrpom ruševina – govori Urlić. Dodaje da je sada bitno da ljudi budu u kontaktu s prijateljima, da se druže s djecom, ukućanima i budu u doticaju s prirodom i zemljom, koja nam daje osjećaj da smo ukorijenjeni u svojoj zemlji i da ćemo iz nje izvući potporu za dalje.

Moja reakcija na članak je...
Vau
2
Haha
0
Hagić
1
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
2

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime