[S]ara Mosadegh je medicinska sestra iz Bostona koja je jesen provela volontirajući u Splitu. U grad pod Marjanom je stigla iz Španjolske, a sada se nalazi u Zanzibaru, koji je samo jedna od destinacija na njezinom zanimljivom životnom putu.
Sara je digitalni nomad. Vjerojatno ćete se, kao i mi, zapitati o čemu se radi. Odgovor je u tome da Sara radi online već pet godina, a u isto vrijeme putuje diljem svijeta. Izvanredni je profesor na Northeastern University College of Nursing, Nurse and Holistic Care Practitioner.
Do ove neobične djevojke smo došli tako što smo joj se javili preko Facebooka, a ona je odmah pristala reći nam nešto više o sebi.
- Na fakultetu na kojem radim studenti pola svojih predavanja imaju u klinici, a ostatatak mogu odabrati hoće li dolaziti u bolnicu ili će slušati online. Sada su svi na online nastavi zbog koronavirusa. Način na koji radim je istovremeno privilegija i prilika. Radim mnogo, ali se trudim održavati 40-satno tjedno radno vrijeme. Kakogod, u slobodno vrijeme volim putovati. Prije pet godina sam se pridružila platformi digitalnih nomada (Remote year) te sam radila online, a u isto vrijeme sam posjetila 46 zemalja, među kojima je i Hrvatska - kazala nam je na početku razgovora.
"Ugodno sam iznenađena činjenicom da većina Hrvata govori engleski jezik, što uvelike olakšava snalaženje i upoznavanje domaćih ljudi"
U Hrvatsku je stigla stjecajem okolnosti.
- Nakon šest mjeseci u Španjolskoj i prvog lockdowna, morala sam napustiti Shengensku zonu. Hrvatska je bila jedna od nekoliko država koja je otvorila svoja vrata nama Amerikancima - priča nam Sara.
Zanimalo nas je ima li mišljenje o zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj.
- Nisam se liječila u Hrvatskoj pa ga ne mogu komentirati. Imala sam mnogo rasprava o vašem sustavu s Hrvatima i sretna sam što imate jedinstven način zdravstvene zaštite. Išla sam kod zubara dok sam bila u Splitu i uistinu sam bila oduševljena timom i uslugom.
Upitali smo je da nam ispriča najzanimljivije situacije koje je doživjela za vrijeme boravka u Hrvatskoj.
- Ugodno sam iznenađena činjenicom da većina Hrvata govori engleski jezik, što uvelike olakšava snalaženje i upoznavanje domaćih ljudi. Na društvenim mrežama postoji vrlo aktivna grupa digitalnih nomada (članovi su i Hrvati i stranci), što je omogućilo kuhanje večera za beskućnike i crtanje murala u dječjem sirotištu. Plivala sam u Nacionalnom parku Krka i šetala dubrovačkim zidinama - i bila sam jedina u tom trenutku tu! Znam da su tu inače na tisuće turista, a sam doživljaj je uistinu čaroban, kao da sam bila na snimanju Igre prijestolja. Shvatila sam da je zbog svega lošija turistička sezona, ali posjetiti Hrvatsku bez turista, čuti ljude kako govore svoj jezik i slobodno šetati mjestima koja su inače puna turista, bila je privilegija - rekla nam je.
Nije imala neugodnih iskustava u Splitu, ali...
- Jedina neugodnost na koju sam naišla je bila spoznaja da se zastava Konfederacije koristi i na utakmicama Hajduka, kao simbol ponosa. To se često nalazi i na drugim mjestima, nije samo u Hrvatskoj. Imala sam priliku sudjelovati u žestokim raspravama "zašto se to koristi", "zašto je to u redu" i "zašto je to drugačije" i "zašto je to ok", ali upotreba poznatog simbola mržnje u današnje vrijeme može prouzročiti različite reakcije - kazala nam je ova Amerikanka.
O koronavirusu: "Bilo mi je zanimljivo vidjeti kako pojedina institucija radi različito testove i kako imaju različite cijene"
Sa sobom nosi lijepe uspomene.
- Hrvatska je prelijepa i dinamična zemlja. Infrastruktura je dobra (javni prijevoz, obrazovanje i zdravstvo), a mogu reći da čuvate puno kulturu, jezik i baštinu općenito. Za nas nomade, dvije stvari su bitne - smještaj i hrana. Smještaj je dobar, a hrana je skupa. To se odražava u kulturi kućnih okupljanja, što mi se sviđa (naravno ne za vrijeme pandemije). Iz priča s Hrvatima, muče vas problemi koje imaju i druge države - porezi, plaće, politika i prava. Mnogo putovanja naučilo me jedno - svugdje ljudi nastoje zaraditi dovoljno da bi mogli živjeti i zbog toga je infrastruktura važna - govori.
Kao zdravstveni djelatnik, ima što za reći o koronavirusu.
- Hrvatska je bila druga država koju sam posjetila otkad je krenula pandemija. Razlika je u tome kako koja vlada tretira i pristupa skrbi. Ja sam medicinska sestra i ovdje nastupam s pozicije zdravstvenog radnika. Pratim dnevnu statistiku za svaku državu i dobra je stvar što su ovdje podaci dostupni, ali kao i u mnogim drugim državama, statistika ne prati edukaciju o koronavirusu. Španjolska je imala strogi lockdown. Maske su bile obvezne, ali i testiranje. Dok je to nekome bilo ekstremno, mene je činilo da se osjećam sigurnom. U Hrvatsku sam stigla na početku rujna, a usprkos povećanom broju dolazaka turista u kolovozu, bila sam iznenađena što su maske bile obvezne samo prilikom korištenja javnog prijevoza i u nekim trgovinama. Trebalo mi je vremena da se prilagodim blažim mjerama, ali to je sve dio mojih putovanja. Masku sam nosila na mjestima gdje sam smatrala da je potrebno, a voljela sam jesti na otvorenim mjestima, ili na onima zatvorenim, gdje ima manje gužve. Znala sam da će s pogoršanjem statistike doći do drugog lockdowna i smatram da su ove mjere trebale biti donesene ranije. Napravila sam dva testa, jedan u Splitu prije odlaska zubaru i drugi u Zagrebu prije putovanja, iako to nije tražila moja iduća destinacija - Tanzanija. Bilo mi je zanimljivo vidjeti kako pojedina institucija radi različito testove i kako imaju različite cijene. U Splitu je teško pri dolasku bilo dogovoriti sastanak, nije bilo natpisa za strance, nije bilo socijalnog distanciranja, a bilo je više zajedničkih točaka (papiri, plaćanje, test) te zajedničko korištenje olovaka. Iskreno, više sam se bojala da ću tada pokupiti virus, nego rizikom koji je nosilo testiranje. U Zagrebu je postupak bio učinkovitiji, a postojale su oznake za održavanje distance. Oba testa su mi bila negativna, a koštalo me oko 300 eura - opširno nam je opisala svoja iskustva.
Split kao grad ju je oduševio.
- Divan je. Ima sve što bih poželjela da imaju i gradovi u ostatku zemlje. Split je grad koji se može lako prošetati i u njemu se lako osjećati ugodno. I ono što je važno meni kao ženi koja putuje sama - vrlo je siguran - govori nam.
Ovdje se jednog dana svakako planira vratiti.
- Tu sam uspjela lako uspostaviti svoju rutinu (joga studio, mjesto za rad i hrvatski prijatelji). Brzo sam se ovdje osjećala kao kući, a kada budem planirala iduća putovanja, Hrvatske će biti jedna od zemalja u koje ima smisla otići. Nadam se da ću jedno ljeto doći tu - zaključila je Sara.
