[Z]nati što hoćeš, a što nećeš, temelj je zdravog života. U nekim situacijama, neodlučnost je nedopustiva. Ponekad je bolje ići grlom u jagode, nego stajati poput stupa koji ne zna kud bi, a ni kamo sa sobom i svojim životom? Ići linijom manjeg otpora, ima svoju cijenu. Gušiš sebe i svoje potrebe da bi ugodio nekom? Nije to dobro. Izvana djeluje idilično, ali osoba prolazi svoj unutarnji pakao. Guši svoj ponos, i postaje osoba koja mrzi samu sebe. Ne možeš biti sretan, ako nisi ono što jesi. Garantiram vam da je to tako.
Imaš svoj život, svoja pravila, a živiš po tuđim. Puno se razočarenja i boli nataloži, dok neke stvari ne shvatimo. Život nam daje lekcije koje su teške, a ako iz njih ništa ne naučimo, onda teško nama. Ići ćemo iz greške u grešku, lutat stazama koje su teške. Treba li nam to? Onog trenutka kada sebe stavite na prvo mjesto, sve poprima drugačije obrise, i na sve gledamo iz drugačije perspektive. Ljudi kojima je stalo do vas, ostat će u vašem životu, a kojima nije, samo im mahnite za sretan put. Samo budi ono što jesi, radi ono što te čini sretnom, ali ne na račun tuđih suza. To mi je nedopustivo.
Razum kao alarm
Ne radi ono što ne želiš da netko tebi radi. Svi životni zakoni su jednostavni, samo su ljudi komplicirani. Previše daju sebi na važnosti. Misle sa svijet postoji zbog njih, a oni tako i žive. Da li im je sve dopušteno? Nije, mada se ponašaju kao da jeste. Mi sami postavljamo granice do koje netko može ići. U mladosti ide srce, a razum kaska za njim, a s nekim godinama, trebalo bi biti obrnuto, i žalosno je ako nije tako. Moć samokontrole se uči, lekciju po lekciju. Ono se gradi od temelja, pomalo, ali čvrsto. Kontrolirati sebe je najteže, pogotovo ako nekog volimo. Tu ne smijemo pustiti srce da luta kao guska kroz maglu. Možeš voljeti, ali, ako razum kaže da nešto nije u redu? Što ćeš napraviti?
Razum je alarm koji nas sprečava da ne pogriješimo puno kobnije od onog sto jesmo. Lijepo je voljeti, ali ne pod svaku cijenu, ne ako nisi voljen onoliko koliko voliš. Postoje ljudi koji ne znaju voljeti, jer vole samo sebe, i za nikog drugog nema mjesta u njihovom srcu. Ono što oni smatraju ljubavlju, daleko je od ljubavi. Daju ti otrov u malim dozama. Trebali bi reagirati već kod prve mučnine, i dati do znanja da shvaćaš igre, igrice, manipulacije.
Ako se to ponovi, što napraviti? Ja tu nemam dileme. Okrenem se i odem. Ljubav nije izgovor da radiš budalu od sebe. Ako je doista ljubav u pitanju, onda će ta osoba paziti, a ako ne pazi, ne treba ti nikakvo objašnjenje. Sve ti je lijepo nacrtano, objašnjeno, a još je i obojanu bojama stvarnosti. Za ljubav se nikoga ne moli. Zbog ljubavi se ne smijemo ponižavati. Nekoga proganjati, htjeti na silu biti s nekim, to je ispod svakog dostojanstva jedne osobe. Ako ne ide, pusti. Ne otimaj ono što ti netko ne želi dati. Ništa sa tim nećeš dobiti osim osjećaja da si budala, osim poniženja, i zgaženog ponosa. Ako bih to napravila, ja bih samu sebe pljusnula. Moć samokontrole na zavidnoj mi je razini. Mogu bez svakog, ali ne i bez sebe. Razum mi je najjače oružje. Kad pogriješim, priznat ću sebi. Ali neću dodati repetu na tu grešku. Neki ljudi su tu samo da nam budu lekcija, neki se samo zaustave da prekrate vrijeme, a neki su uz nas zauvijek. Lako je pročitati ljude. Ne slušaj riječi, gledaj šta rade. Meni je to jedino mjerilo. Znati reći „dosta je“ i ostati iza tih riječi, najveći je znak ljubavi prema sebi. Ne trošite svoje dragocijeno vrijeme na ljude koji to ne cijene.
Život ne traje vječno. Nismo li tu da budemo sretni, i da druge usrećimo? Jedno bi ipak trebali znati, naša sreća ne ovisi ni o kome, nego o nama samima. Drugi ljudi mogu upotpuniti tu sreću, ali ako se njihova slagalicu ne uklapa u slici tvojega života, ostavite je sa strane, i nastavite potragu za dijelovima koji će se savršeno uklopiti.
Do vas je, ni do koga drugog.
