Prošle subote je u 70. godini, nakon kratke i teške bolesti, tijekom liječenja u Zagrebu, preminuo Tonći Pivac, najstariji od trojice braće osnivača Mesne industrije "Braća Pivac" iz Vrgorca.
Veličanstvenim sprovodom, kakvog Vrgorac ne pamti, na posljednje je počivalište tijekom utorka ispraćen ugledni Vrgorčanin. Tisuće ljudi slile su se jučer popodne na Žbare, a red građana koji su došli izraziti sućut obitelji protezao se do benzinske postaje.
Posebno dirljivu propovijed za pokojnog Tonćija imao je bivši župnik Stilja don Marin Marić koji je govorio o njegovoj ljubavi prema Vrgorcu i njegovim ljudima, a koju je izražavao svakodnevno pružajući ruku svima onima kojima je pomoć bila potrebna, javljaju Vrogrske novine.
Tonći je rođen u obitelji zavojanskog mesara Milenka Pivca i Mile rođene Prnić iz Kljenka. Mladi bračni par je nekoliko godina nakon Tonćina rođenja, 1952. godine u Vrgorcu otvorio svoju prvu mesnicu iz koje je desetljećima kasnije izrasla isprva Mesna industrija Braća Pivac, a potom i Grupacija Pivac, jedna od najvećih industrija te vrste u Hrvatskoj, pa i šire.
Tonćijevo odrastanje u krugu očeve mesnice zajedno sa dvojicom braće i sestrom nije bilo lagano. Kao najstariji sin morao je od malih nogu preuzeti brojne radne odgovornosti kako bi se posao održao. U to vrijeme, kada u Vrgorcu djeluje nekoliko mesnica, i kada se svaku kravu i drugu životinju moralo pješice dovesti u Vrgorac iz okolnih sela ili Hercegovine, trebalo je podnijeti puno tereta i odricanja da bi posao preživio. Kasnije braća sa svojim obiteljima zajedno grade veliku obiteljsku mesnu industriju kakvu danas poznajemo. Kao vrlo mlad ženi se svojom Verom, i u braku dobivaju sina Miljenka te kćeri Ivanu i Milenu.
Kroz cijelo ovo vrijeme, od početaka u očevoj mesnici na Pijaci u Vrgorcu, pa do danas, Tonći je u Vrgorcu ostao zapamćen kao čovjek koji je svakome u potrebi spreman pomoći. Bez obzira na činjenicu što je današnja Pivčeva industrija daleko odmakla od one prve mesnice na Pijaci, Tonći je cijelo to vrijeme ostao neodvojivi dio zajednice u kojoj je odrastao i ona mu je značila sve u životu. A tu ljubav prema čovjeku i svojoj zajednici je prenio na svoju djecu. Njegovim odlaskom stvorila se velika praznina u našem malom vrgorskom društvu. Barba Tonći, puno ćete nedostajati.
