Kraj zime i početak proljeća vrijeme je sadnje maslina pa oni koji to nisu obavili tijekom jeseni mogu još uvijek prionuti poslu. Presađivanje sadnice u tlo smanjuje njezin životni potencijal jer mlada biljka mora uložiti dodatnu energiju u prilagođavanje na nove životne uvjete.
Nedostatak vode
Istraživanja su pokazala kako se nakon sadnje često javlja stres izazvan nedostatkom vode pa tako biljke sa nedovoljno razvijenim korijenovim sustavom mogu zaostajati u rastu, ali i propasti. Sadnice i mlade biljke su posebno osjetljive na tzv. „bolesti u tlu“. Zapravo se radi o mikroorganizmima koji žive u tlu na ostacima prethodne vegetacije poput gljiva Verticillium, Fusarium, Armillaria i sl.
Premda do pojave simptoma na maslini može proći i nekoliko godina bolest je u pravilu posljedica loše pripremljene površine za sadnju i nekvalitetnih sadnica. Jedan od preduvjeta za uspješan uzgoj je sadnja koja mora zadovoljiti nekoliko važnih segmenata, a u ovom ćemo tekstu spomenuti samo neke koje se odnose na zaštitu od bolesti i štetnika. Intenzivna proizvodnja koja često uključuje i veliki broj biljaka po jedinici površine (gusta sadnja) također može pridonijeti širenju ovih bolesti.
Kao što smo više puta naglašavali izbor površine pri čemu mislimo na položaj, vrstu odnosno tip tla, ali i mikroklimatske uvjete. Dobro ventiliran položaj za razliku od depresija u kojima je strujanje zraka smanjeno znači i manje problema s paunovim okom i štitastim ušima. Teška tla s većim sadržajem podzemne ili nadzemne vode koja se nakon kiša dugo zadržava i slabo procjeđuje nisu povoljna za sadnju maslina.
Pripremi površine za sadnju u pravilu prethodi krčenje prethodne vegetacije bez obzira radi li se o šumi, makiji ili nekoj kultiviranoj višegodišnjoj vrsti. Kod tog postupka potrebno je temeljito odstraniti i uništiti što veću masu korijena jer ono predstavlja stalni izvor zaraze za novi nasad, a pogotovo sadnice i mlade biljke.
