U zadnje vrime, a naročito otkako je 1. siječnja stiga euro, sve češće čujemo kako je sve poskupilo. Izuzetak nije ni omiljeni kofeinski napitak u kafićima i na terasama. Cijena je itekako porasla, neki su 'zaokruživali' (na više naravno) kako se ne bi morali bakćati s kusurom zveckavih centi, drugi su pak to poskupljenje pravdali porastom sirovina i tako dalje i tako dalje. Napunili su nam glavu, a ispraznili novčanike.
Bilo kako bilo, neminovna stvarnost je ta da je kava poskupila, ali se, barem u Splitu, ne odustaje od navike ispijanja te iste na suncu, uz more ili na Rivi. Kako kome i di kome drago.
E pa jednoj našoj čitateljici uvik je bilo drago prošetat priko Zapadne i sist na kavu u neki od kafića koji se nalaze na potezu od Svetog Frane do Zvončaca. I tako je ona s prijom odlučila sist blizu Zavoda za zdravstvo jer je bidna to jutro morala hitno nosit papire na protokol. Papire je, ne brinite se, predala, dobila i štambilj za to pa se odlučila nagradit kavom s prijom koja je s njom jadna i nevoljka čekala u redu za pisarnicu. I potiho su baljezgale o novotarija u svojim životima kako ne bi omeli službenice Zavoda u njihovom radu.
I ajde, izašle one iz zagušljivih prostorija Zavoda na frišku ariju i sunce i odma, ma niti 100 metara od Zavoda, sile u baštu kafića, naručile dvi kave, preciznije Nescafe od čikolate i vanilije (ovo nije reklama), nastavile ćakulu kad eto ti konobara s računom i onim dobro poznatim pitanjem: 'Skužajte, mogu li naplatit?'. Prvo su se raspravljale koja će platit i ajde popustila jedna, platila druga. Ali obe ostale šokirane cijenom kave! Gledaju u račun, jedna pa druga, pa komenitraju, pa opet gledaju i čudom se čude.
