Jeli normalno, ili postoji li sport u Hrvatskoj, osim muškog rukometa u Hrvata da je od neovisne Hrvatske samo jedan klub i stalno samo jedan klub prvak države? I nikad nitko drugi? Košmar. Rekla bi moja rodica Tonka sa Šolte:
„Kako no na rič? Aaaa – raritet!“
U Splitu egzistira pet rukometnih klubova. Što muških, što ženskih. Najjaču hrvatsku ligu, 1. HRL igraju žene a to su „Split 2010“. Drugu HRL – jug igraju cure iz ŽARK Split. Ovo „A“ u imenu znači Akademski. Prvu ligu – skupina jug, ili drugi rang natjecanja igra muški RK Split, treći rang natjecanja igraju BM07 (bivša Akademija Balić/Metličić) i RK Krilnik.
Jednom bilo, sad se spominjalo
Mušku Premijer ligu koja u dvije skupine broji 16 klubova sa ovih prostora igra samo RK Trogir. Dakle, splitskog muškog rukometa nema u najjačoj hrvatskoj ligi. Rukomet je nekad žario i palio ovim prostorom . Grmjela je velika dvorana Gripe kada je tada Brodomerkur gazio sve pred sobom u EHF Kupu, kada su boje kluba branile trofejne legende splitskog rukometa.
Gorjela je i Spaladium Arena 2009. kada je Hrvatska bila domaćin na Svjetskom prvenstvu. Gorjela je i Spaladium Arena 2018. godine kada su naši napadali europsko zlato.
Čekaj. A di je slavna Dalma…? Unatoč svemu tome, dakle činjenici da imamo i rukometnu reprezentaciju na zavidnoj razini, koja se prati, za koju se navija, muški rukomet u Splitu nije na zavidnoj razini. Neman pojma koja bi to mogla biti razina. Po ne znam koji put sjeli smo Petra Metličića za stol, onoga koji vodi svoj BM07 klub kroz treći rang natjecanja. Odnosno drugu ligu – jug. Na pitanje o stanju u splitskom rukometu tužnim je glasom odgovorio:
- Životarenje. Ili hibernacija. Nema ambicija, nema adekvatnih uvjeta, to već i papige ponavljaju. Nekako je sve to na niskim granama i nema velikog interesa Grada po pitanju prostora za treniranjem. RK Split je na višem rangu natjecanja od nas, malo je bolji, ali mi je žao što generalno nema većih ambicija klubova. Bar neko – bar nešto… E tu nedostaje i potpora društva jer mislim da tu ne treba neki veliki novac. Nije to nogomet, nije to čak ni košarka kad govorimo koliko treba ulagati. Jer dice i igrača ima, brojčano, može se radit. Činjenica jest da su dica danas manje talentirana nego prije, ali tu je zato trener da ih svemu nauči.
Kakvu odgovornost društva ili zajednice očekujemo?
- Prvo, nema novca! Čak i oni koji igraju najveći rang u hrvatskom rukometu nemaju dobre plaće ili nemaju uopće plaće. Plaćaju ih kao amatere a od njih traže da budu profesionalci. Da treniraju svaki dan, da vikendom igraju utakmice. To je malo. Dok su još mladi još ih to drži, ako studiraju negdi recimo najdalje do 26. godine. U nas recimo, u našem klubu nema niti hranarine niti plaće. Mi smo u početku krenuli kao škola, da „vis-a-vis“ našeg imena skupimo dicu. Bilo je dobro i dan danas to funkcionira. Posli smo morali počet igrat seniorski rukomet jer nas nisu ozbiljno doživljavali. Mislili su da treniramo dicu samo zbog članarine. Seniorski podražaj je s jedne strane dobar, ali za nas i na neki način – nužno zlo. Moramo ga igrat je nam treba status. Sad imamo 150 igrača u pet uzrasnih To je onako ok, jer moramo uzet u obzir i uvjete u kojima radiš. U nekim dvoranama više dice ne bi imalo smisla. Ni dobar trening.
Jeli činjenica da je do sada u Hrvatskoj samo jedan klub konstantno prvak države – problem hrvatskog rukometa?
- Jer kako će se ulagat u druge klubove kad znaš da je vrh tablice rezerviran uvijek za isti klub. Ako netko želi uložiti u klub, želi ga vidjeti na vrhu. To je najveća rak rana našeg sporta. Gubi se interes sponzora. Jer, sve se vrti oko Zagreba.. Zagreb, Zagreb, Zagreb…
Da je to barem sad klub respektabilne razine u Europi, ali oni ne mogu pobjedit nikoga. Najžalosnije je šta mladi igrači više ne žele igrati u Zagrebu. Rađe idu vani ili igraju u drugim hrvatskim klubovima. A Zagreb igrače onda dovodi iz Bosne.
Split definitivno zaslužuje jedan stabilni rukometni klub. Koji igra Premijer ligu, blizu je Europi. Mi kad smo igrali u Brodomerkura i velika i mala dvorana na Gripama uvik je bila puna. I kad bi se igrala liga, ili kad bi se igrala Europa. Split bi sigurno imao svoju publiku. Ima momaka koji igraju ozbiljan rukomet i koji igraju po Francuskoj i Španjolskoj, po našim klubovima, a potekli su iz Splita Ne samo Maraš i Šipić. Ima ozbiljnih igrača.
RK Split- druga liga kluba, prva liga ljudi
Rukometni klub Split nekad je igrao značajnu ulogu u hrvatskom rukometu, pa i u Europi. Danas je to klub drugog ranga natjecanja. Odnosno Prva B liga – skupina jug. Ekipa je solidna, vrijednost je u njihovoj mladosti. Ove sezone realno mogu dogurati do sredine tablice, možda poziciju, dvije iznad. I oni su razbacani u pet mlađih kategorija, od onih najmanjih do juniora. Njihov godišnji proračun je samo 140 000 eura, što ne predstavlja cifru koja jamči kontinuirani napredak. Dugovanja nemaju, zakopali su ratne sjekire sa Javnom ustanovom sportski objekti, pa je rad opet u dobrom ozračju. Iako termina uvijek nedostaje. Klub ima proslavljeno ime u klubu. Ivano Balić sportski je direktor, asistira u sportskom segmentu kluba. Najveći problem kluba su financije i kako osigurati napredak. Dakle, novac i termini. Kada smo jednog od trenera kluba, Hrvoja Petrića pitali, ima li talenata i gdje su, kratko je odgovorio:
- Talenata ima, eno ih u nogometu i taekwondou!
Ženski rukomet u Splitu – bez para Sizifov posao
„ŽARK Split“ igraju drugu ligu i u ovom trenutku seniorke traže put za konkretniji napredak. Odnosno povratak među elitu. U deset kola do sada, sedam pobjeda, pri vrhu su ljestvice. Mislim da će morati dobro zasukati rukave ako žele nazad u elitu. Njihova snaga i nada su mlade snage u više uzrasta. To bi mogla biti budućnost kluba. U lipnju ove godine U-13 igračice iz kluba osvojile su drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske u Poreču. I sam plasman na završnicu ostalih uzrasnih kategorija opet nešto govori. Ali, tko će te cure kasnije zadržati u klubu koji muku muči sa financijama. Baš kao i ostali.
Klub koji već trinaestu godinu u kontinuitetu igra elitnu Prvu ligu zove se „ŽRK Split 2010.“ Prošle godine su osvojile četvrto mjesto na kraju sezone. Ambicije su bile postolje i konačna treća pozicija, ali suze se zbog stepenice niže – nisu prolijevale. Jer, takav plasman ove godine jamči nastup u EHF europskom kupu. Trener curama je dobro nam znani Ljubo Vukić. Za razliku od prošlih godina kada klupsko vodstvo nije pristalo igrati Europu, ove su se godine okuražili. Financije su i ovdje kontinuirani problem, Grad klub prati koliko može i umije, a jedini sponzor je Mall of Split. Budžet od nešto više od 100 000 eura po sezoni više je nego skroman. Najjača Podravka ima skoro 2 milijuna…
U Europi ove sezone Split 2010. dobro brode. Izbacile su Bosanke i Makedonke i sada u trećem kolu i na početku 2026. godine igraju protiv Slovakinja. One su prošlogodišnje polu finalistice. Uspjeh je već ostvaren jer su Split 2010. uspjele ostvariti plasman među 16 ekipa, a sudjelovalo je njih 56. Puno je mladih i perspektivnih igračica, ali mnoge su od njih prvi put u elitnom razredu HR rukometa. Problem su i ozljede, naročito igračica koje su nositeljice kvalitete u ekipi. Klara, Gabrijela, Tamara, bez vas se mora i može. Sve djevojke su iz okolice Splita, za sve više i bolje – para nema. Klupske boje brane amaterke, školarke, studentice… Klub ima mlađe kategorije i školu rukometa. Osim Ljube Vukića ima tu još osposobljenih i kvalitetnih kadrova. Širke naša legendica. Borba na domaćem parketu bit će teška i naporna jer igranje u Europi učini svoje. Iscrpljuje igrački i financijski. Roster igračica nije veliki. Ovakav nekakav uzlet čekalo se 25 godina, od onog doba kad cure ŽRK Kaltenberg igrale tri finala – Hrvatsko prvenstvo, Hrvatski kup i Euro kup.
Kad o uvjetima pričamo, za rukometašice ništa nova od 1979. godine. Mlađe kategorije i zimi i ljeti još uvijek treniraju – na otvorenom.
Kraj priče.
Jeste li znali da su u Splitu košarku prvo počele igrati djevojke?
