Kolumne

goran pelaiczeljko soleetic
Sjećanja su još živa. A da i hoću zaboraviti, ne daju mi takvi ka' ti. Svaki čas me neko nešto pita i podsjeća na to davno ali nezaboravno vrijeme splitskih Delfina. Očigledno da smo ljudima značili u ono vrijeme. Bili smo jako popularni. Ne samo u Splitu! Stvarno imam čast i veliko zadovoljstvo da sam na neki način sudjelovao u tim samim počecima dalmatinske glazbene pop i rock scene i vokalnih instrumentalnih sastava. Vis-ova koji su bili strašno popularni. Znali smo i pratili, volili sve novo što je dolazilo i valjda se kroz to stvorila mogućnost da budemo tako popularni…
goran pelaic final kolumna edo matkovic2
Jako je teško da akt bude dopadljiv u pravom smislu riječi, jer je ljudska osobina u tome da nije svakome sve jednako lijepo, a slikari, većina slikara barem dožive tu suptilnost osobe koju rade, akta koji rade, ne samo u vanjskom obliku, nego umjetnošću suštine…
festa nasl
Uvjeren sam da se mnogi od vas sjećaju sjajnih putopisnih reportaža našeg glavnog urednika Rade Popadića iz Molisea. Isto tako vjerujem da ste osjetili bliskost i bratstvo s našim ljudima koji u pokrajini Molise (Italia) obitavaju već pet stoljeća. Jezik se dakako gubi protekom vremena, ali ne i običaji koji su se nekim čudom zadržali. Možda najviše zahvaljujući mladim ljudima koji nastoje tu vrijednu baštinu održati i u novom vremenu…
goran pelaic final kolumna jelaska
Čitav život moj bio je prilično raspolućen između teatra i novina. Radio sam kao novinar u Slobodnoj Dalmaciji u rubrici kultura. U početku 1950. godine dobili smo poklon u redakciju, jednu količinu kemijskih olovaka koje su nama podijelili i mi smo to s uživanje, pisali; ne trebaš oštrit, ne trebaš se mučit, pa i kada pišeš olovkom ona nikad nema tu liniju ni izraz tako kao što ima kemijska. To nas je oduševljavalo i odjednom s tim kemijskim olovkama učinilo ti se da je zvanje novinarsko postalo nešto ugodnije…