Majka ubijene Danke, Ivana Ilić ne želi da joj itko izražava sućut za djevojčicu jer je još uvijek nisu vidjeli i jer još, kako kaže, postoji tračak nade da će se vratiti živa, piše Dnevnik.hr.
Ivana i Miloš Ilić, roditelji ubijene djevojčice Danke, ispričali su što proživljavaju u svojem prvom istupu u javnost.
Govorili su o kobnom 26. ožujku. "Zbog svega što je izrečeno o nama i što smo oklevetani na najgori mogući način, nas dvoje kao roditelji, rekli smo da ćemo javno govoriti kada se slučaj riješi, odnosno kada saznamo sve. Istinu o nestanku naše kćerke Danke', rekao je Miloš Ilić, otac djevojčice.
Život im se pretvorio u noćnu moru.
"Što mislite kako smo mi?! Kako nam je duša i srce?! Kako smo bez djeteta? Kako nam je kad nas sin pita gdje mu je sestra, kad kaže mama, gdje je Danka, a nje nema", rekla je Ivana.
Na pitanje da opišu kako je Danka nestala i što je istina, roditelji su uglas rekli: "Sve je laž".
"Osim što su je mnogi tražili. Ivana je dobra majka i ja sam dobar otac, ali... do istine se još nije došlo. Monstrumi su uhićeni, ali...", kaže Miloš.
"Ne prihvaćamo kada nam izražavaju sućut, molimo ih da to ne rade, jer još uvijek nismo vidjeli našu kćer. Još postoji taj jedan tračak nade da će se vratiti živa. Te svijeće, želim istaknuti, nismo zapalili zbog najgoreg, nego da joj osvijetlimo put da se vrati", kaže majka.
Zatim opisuje noćnu moru za koju kaže da se iznenada dogodila.
"Taj dan sam povela Danku i sina s namjerom da se igraju u mjestu gdje sam odrasla i gdje me vežu najljepše uspomene. Tamo sam imala lijepo djetinjstvo. Strašno je da netko sumnja na mene samo zato što sam djecu vodila na mjesto koje je za mene toliko važno", rekla je Ivana.
Ponovila je, kao i u policiji, da je odmah rekla da je djevojčica nestala dok je išla do svog automobila parkiranog s druge strane ceste po bocu vode za sina i ispričala šok kada se vratila i nije vidjela svoju djecu koju je ostavila da se igraju, a koja prije toga nisu pokušala izaći iz dvorišta. "Kada sam se vratila na mjesto gdje su bila djeca, Danke nije bilo i išla sam u krug, tražila je i dozivala", ispričala je.
"Samo Bog zna zašto nisam izašao iz auta provjeriti taj auto"
Miloš je u trenutku nestanka bio na poslu, a objasnio je kako su Dankine posljednje fotografije nastale neposredno prije nestanka.
"Ivana mi je uvijek govorila gdje ide, kao i kada je dolazila s djecom, gdje ide. Slikala je tada Danka i Lazu i slala mi slike s tog placa. Istina, slala ih je samo meni. Bio sam na terenu, postavljao instalacije u selu Slatina i rekla je: "Miloše, nema mi Danke", priča otac.
Otac je po dolasku vidio Dankine ubojice i nije ništa posumnjao.
"Kada sam ulazio u Banjsko polje, osobno sam vidio ta dva čovjeka u autu. Nisam vozio jer nisam vozač, vozio je moj kolega koji je stao ispred njih i pitali smo: "Ljudi, jeste li vidjeli dijete?", rekli su mi hladno: "Ne".
Samo Bog zna zašto nisam izašao iz auta provjeriti taj auto. Ja sam pod naletom adrenalina otišao ravno gore gdje je kuća i krenuo tražiti dijete.
Kad sam došao nakon minutu, dvije, stigla je prva patrola. Potražili smo je i pokazalo se da situacija nije onakva kakva bi trebala biti. Stizalo je još policije i ljudi su se okupljali. Vrlo brzo bilo je tisuću ljudi, a vjerujem i više. Moji prijatelji su je tražili na motorima, džipovima, po šumi i posvuda. Zvali su me sa svih strana. Tamo je sve pretresano i moji prijatelji i policija koja je poduzela sve što je bilo moguće. Stvarno jest', kaže Miloš.
Govorili su i o ubojicama
Miloš je govorio i o ubojicama. "Ne daj Bože da ih vidim. Prema onome što nam je policija rekla, monstrumi su nam ubili dijete. Razgovarali smo s načelnikom policije u Boru i policijom u Beogradu. Rekli su nam kako se to sve dogodilo. Praćeni su preko GPRS-a, kažu da su tamo stali. Otkrili su da su se pomokrili po kolibi, pa su sišli dole, pa su udarili Danku i što su uradili, pa su opet stali i ja sam ih dočekao dole", priča Dankin otac.
U svojoj agoniji Miloš kaže da bi ubojice za njega bile heroji da su djevojčicu odveli liječniku nakon što su je udarili autom. "Da su s djetetom učinili što god valja, da su joj pomogli, da su je odveli liječniku ili da su stali kod susjeda i pitali čije su dijete udarili, vjerujte, bili bi najveći. Ali pošto su oni napravili ono što policija kaže da su priznali, nemam riječi za njih. Monstrumi, to je blaga riječ za njih. Smrtna kazna nije za njih, to bi za njih bila nagrada. Oni trebaju robijati do kraja života, a što će im tamo raditi nije moj nego njihov problem", kaže očajni otac, piše Dnevnik.hr.
Majka Ivana je u agoniji. "Ne daj Bože nikome takvu i toliku bol. Od ovoga se ne oporavlja. Moja agonija je počela od trenutka kada je nestala iz Dankinog dvorišta", kaže.
Dodaje da posebno pogađaju komentari nepoznatih ljudi na društvenim mrežama, a posebno je zahvalna policiji.
"Danka je znatiželjna djevojčica, drugačija od brata, ali nezgodno ih je uspoređivati. Vezana je za oca i majku. U zadnje vrijeme, na primjer, kada bismo otišli kod mojih u posjetu, htjela bi da je podignem i uzmem u naručje. Bila joj je potrebna ta bliskost. Najviše je vezana za brata, uvijek je trčala je za njim, ali toga dana je otišla od njega", rekla je za Mondo Dankina neutješna majka, piše Dnevnik.hr.
