RODITELJI OMIŠKIH OSNOVACA FRUSTRIRANI “Zašto nam djeca ne idu normalno u školu, čemu uopće služe učitelji?”

"Našla sam se navečer nekoliko puta u grču i suzama kada vidim ocjene koje mi dijete slaže u školi..."

Roditelji omiških osnovaca ogorčeni su zbog načina izvođenja nastave u njihovoj školi, OŠ Josip Pupačić Omiš. Naime, dok ostatak učenika iz Splitsko-dalmatinske županije nastavu ima licem u lice tj. u učionicama, učenici od 5. do 8. razreda omiške osmoljetke idu na nastavu po B modelu, dakle tjedan dana idu na nastavu u školsku zgradu, a zatim tjedan dana nastavu prate iz svoga doma.


“Od 1. veljače 2021. godine prema odluci Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije učenici od 1. do 8. razreda pratiti će nastavu u školi.

Za učenike naše škole 1. veljače nastavu u školi pratiti će svi učenici 1. do 4. razreda te učenici 5. i 7. razreda. Učenici 6. i 8. razreda sljedeći tjedan (1.-5. veljače) pratiti će nastavu na daljinu. Učenici 5. do 8. razreda nastaviti će pratiti nastavu naizmjenično po tjednima prema modelu B zbog prostornih uvjeta u školi”, objavljeno je na stranici škole.

No, roditelji su mišljenja da bi djeca trebala i mogla u školu normalno.

Nema dovoljno učionica

Kako nam je kazala majka (podaci poznati redakciji) dvoje đaka ove škole, objašnjeno im je da u školi – nema dovoljno učionica za sve razrede.

“Objašnjenje o načinu izvođenja nastave smo dobili na početku školske godine uz pojašnjenje da je broj odjeljenja (formiranih učeničkih skupina od 1. do 8. razreda) veći od broja dostupnih učionica obje zgrade kojima raspolaže OŠ Josip Pupačić koje same po sebi nisu dovoljno velike da bi zadovoljile novi Pravilnik o organizaciji škole za vrijeme pandemije.


No mi se pitamo imaju li ostale škole koje rade po Modelu A te ogromne učionice propisane tim Pravilnikom? Naravno da nemaju!

Dodatno, da bi se zadovoljili kriteriji dezinfekcije i smanjilo kretanje po hodnicima definirano je da svako odjeljenje ima svoju učionicu i učitelji ‘šetaju’ iz jedne u drugu dok djeca stalno borave u učionici.



Ako se zbroje učionice i odjeljenja nedostaje u jednoj smjeni 1 (JEDNA) učionica. Recimo da ih fali čak 3, što nije slučaj jer sam i sama bila učenik u toj školi, i kada zbrojim učionice taman nedostaje jedna učionica. Činjenica je da se Uprava nije potrudila stvoriti uvjete.
Postoji prostorija knjižnice koja se uredno mogla zbog izvanrednih okolnosti pretvoriti u učionicu, a sama knjižnica organizirati u nekakvom manjem kabinetu jer je ionako sam rad knjižnice u ovim pandemijskim uvjetima ograničen te sama po sebi ne služi ničem osim izdavanju knjiga direktno profesorima u razredna odjeljenja.

Također postoji prostorija zbornice koja se ne smije koristiti u funkciji zbornice jer se to smatra okupljanjem. Doduše kvadratura ja mala, no i to je bolje nego učenje iz vlastitog doma”, kazuje nam ogorčena majka.

Naša sugovornica smatra da se moglo sve organizirati na način da jedan ili dva razreda imaju nastavu online i da se tako radi rotacija. Na taj način bi svaki razred imao u dva mjeseca tjedan dana online nastave.

“Ni A ni B model”

“No tu je problem što to nije ni A ni B model pa što će jadna gospoda iz Uprave napisati – po kojem modelu se ide u školu??? Jao muka mi je!!! Eto vam još jedan primjer gdje se vidi da ne žele pomoći djeci nego samo misle na sebe i koliko je to njima komplicirano!

Na kraju je zaključak da su naša djeca žrtve papirologije i onog što je ravnateljica odlučila da se mora poštivati jer ima sigurno u školi stvari koje su protiv nekakvih Pravilnika no ‘to se tako mora jer ne može se drugačije’, a ovo kao da joj nije u interesu.

Obzirom da bilo kakva naša aktivacija po pitanju promjene modela završava s istim objašnjenjem i šalje nas na osnivača – Županiju, na nadležnoga – Ministarstvo, natrag na ravnatelja i stožer – koji nas opet šalju osnivaču… Na kraju ispada da nitko nije direktno odgovoran.

Odluku donosi ravnatelj no on to donosi uz podršku i preporuku epidemiologa i stožera te osnivača koji odluku donose na temelju prezentiranih ‘činjenica’ od strane ravnatelja i liječnika školske medicine.

Tako su prošlo polugodište zaključili s 3 tjedna Modela C za sve od 1. do 8. razreda!!! I sve s krinkom epidemiološke situacije koja u brojkama nije bila baš tako opasna!” kazuje nam sugovornica.

“Ova situacija me dovodi do očaja”

Mišljenja je da je sve ovo zapravo – katastrofa. I ona i suprug rade, a situacija sa školom ih lagano dovodi – do očaja.

“Ova situacija me dovodi do očaja. Našla sam se navečer nekoliko puta u grču i suzama kada vidim ocjene koje mi dijete slaže u školi. Jadno je po cijeli dan u sobi za laptopom; bori se s gradivom. Onaj tjedan kada dođe u školu svaki dan testovi i ispitivanja! Svaki dan!!!! I umjesto da im se obradi gradivo, oni ih uživo ispituju i testiraju, a doma im šalju linkove i nekakve prezentacije, radne zadatke te rijetki (na tome im svaka čast) video snimke vlastitog predavanja.

Potražila sam stručnu pomoć (privatne repeticije) za neke predmete te dobila odgovor ‘Ovo je dosta zahtjevno gradivo, pokušat ću objasniti koliko mogu jer se ne može to obuhvatiti s par sati repeticija!’

E sad, što to znači? Da bih trebala platiti nekog da sjedi s mojim djetetom svaki dan i objašnjava mu? Isto tako sam pokušala naći nekog, pa su mi obrazovni djelatnici govorili kako to gradivo nije njima najjača strana i slali me drugim kolegama.

Sada se postavlja pitanje kako da jedan roditelj objasni djetetu nešto što ne može obrazovni djelatnik jer nije njegovo područje rada?

Divno zvuči ideja da se roditelj i dijete ‘druže’ uz obrađivanje gradiva! No nisu roditelji pedagoški obrazovani za prezentiranje ikakvog znanja! To na kraju uglavnom završi s frustriranim djetetom i ljutim i iznerviranim roditeljem!
Ne znam koji se tim stručnjaka dosjetio ovom modelu no mislim da nisu pitali struku psihologa!

Imam dvoje djece. Jedno mi je u višem razredu osnovne škole i strašno se muči s gradivom jer nema koncentraciju i volju kakva se očekuje.

Dogodi se da se skupi mnogo gradiva za obraditi, a nema vremena. Samim time je teže jer gradivo nije adekvatno prezentirano i zapravo je potpuno nepoznato te teže za savladati. Dijete je frustrirano, nervozno, tužno te se osjeća nesposobno i glupo! A nije ništa od toga! Ono je samo dijete! Dijete kojem su nametnuli život odrasle osobe!!!

Drugo dijete mi je prvašić. Ono tek uči slova; no to nije spriječilo upravu škole da mu nametne 3 tjedna Model C!!!

I što sam ja tada mogla osim novac uložiti u djetetovu budućnost i naći mladu nezaposlenu učiteljicu da s njim sjedi i radi online nastavu!!!

Tako sam ja radila prekovremene da si mogu priuštiti učiteljicu privatno da osiguram djetetu osnovno obrazovanje koje mu je Uprava/Osnivač/Ministarstvo/Država tako naprasito jednim potezom oduzelo!!!

Pokušala sam prvi tjedan ja obraditi gradivo, no tu je došla do izražaja ta pedagoška nota učitelja koju ja jednostavno nemam”, kazuje nam ova majka.

“Zašto uopće postoji učitelj?”

Zapitala se zašto uopće postoje učitelji.

“Iskreno, zapitala sam se, ako ja mogu djetetu dati osnove obrazovanja zašto uopće postoji učitelj? Zašto uopće postoji fakultet za to? Ako to može svaki roditelj zamijeniti pa i roditelj sa završenom srednjom strukovnom školom.

Možda na sljedećem natječaju za posao učitelja ne bude uopće uvjet završen fakultet; očekujem da će se moći prijaviti svako tko je roditelj! Očito je to dovoljno”, kazuje nam ogorčeno.

Zanimalo nas je i je li im rečeno kada će djeca normalno na nastavu.

“Malo ću parafrizirati odgovor ravnateljice jer se ne sjećam točnih riječi. Navedeno je izjavila na početku školske godine na sastanku vijeća roditelja. ‘Na model A ne možemo prijeći zbog neadekvatnih uvjeta u našoj školi. Naime, naše su učionice male, hodnici uski te se ne može poštivati držanje razmaka i ostale mjere. Nama treba nova zgrada škole. Osobno se već više godina zalažem za izgradnju druge škole. Sramota je da jedan Omiš s tolikim brojem djece ima ovakvu školu. Sada je vrijeme da se vi kao roditelji udružite i da lobirate na Ministarstvo i Županiju da se izgradi nova škola da se naša djeca mogu vratiti u školske klupe.’

Na pitanje u kojoj je fazi izgradnja škole? Postoji li građevinska dozvola? Postoje li projekti? Ona samo sliježe ramenima jer ne zna! I opet ponavlja da se udružimo s roditeljima srednje škole i zajedno krenemo na više instance te lobiramo za novu zgradu.

Moram napomenuti da se radi o novoj zgradi srednje škole čime bi se postojeća oslobodila te predala osnovnoj školi na upotrebu. Tako da je zaključak ako ravnateljica ne popusti naša se djeca neće vratiti u školu dok god traje pandemija Covid 19”, rekla nam je sugovornica.

Problem s prijevozom učenika

Nakon toga nam je još komentirala i prijevoz učenika, za što kaže da je bolna točka brojnih roditelja.

“Naime, dosadašnjih godina je prijevoz putničke smjene A bio dostupan svoj djeci koja realno nisu na udaljenosti za pješke ići u školu.

Ove godine zbog pandemije uvode se pokazne karte za školski prijevoz te se sukladno pravilniku ‘…prijevoz učenika organizira za učenike osnovnih škola od 1. do 4. razreda koja žive u naseljima udaljenim od škole više od 3 kilometra kao i za učenike 5. do 8. razreda koji žive u naseljima udaljenima od škole više od 5 kilometara.’

E sad, u istom pravilniku piše i ‘Ako vaše dijete u školu putuje iz naselja bez javnog prijevoza ili mora koristiti prometnice bez nogostupa, prijevoz se zbog sigurnosti učenika može organizirati bez obzira na udaljenost od škole.’

Zašto onda sva djeca ne mogu ići autobusom?

Činjenica je da Omiš nema nogostup (osim u strogom centru grada) ni javni prijevoz!!!! Ali piše MOŽE, a ne MORA pa naša Uprava eto NE MORA!

Tako sada imate djecu koja idu pješke PO CESTI 3 odnosno 5 kilometara, a školski autobus prolazi pokraj njih na cesti i NE SMIJE IH POKUPITI!

Prema riječima ravnateljice na Vijeću roditelja ‘Nikada se nije smjelo kupiti djecu unutar tih udaljenosti i to su vozači radili na svoju ruku te ću se potruditi da ih se sankcionira i stati ćemo tome na kraj. Svako dijete koje ima pravo na prijevoz ima svoju pokaznu kartu.’
Što bi značilo da dosadašnje generacije i njihovi roditelji mogu zahvaliti vozačima dobra srca koji su im djecu kupili i odvozili u školu iako to nisu smjeli:

Znamo da je problem što je pandemijom ograničen broj putnika u autobusu i to je dodatan razlog zašto smo u Modelu B jer je preskupo poslati više autobusa da prema mjerama pokupi svu djecu koja idu u školu!

Zaključak je da su naša djeca žrtve štednje i nebrige te nekakvih kompleksa o ostavljanju nasljeđa nove veće obnovljene škole. Dok je budućnost djece najmanje uzeta u obzir!!!” zaključila je naša sugovornica.

Poslali smo upit ravnateljici škole, odgovorila nam je da ćemo – odgovor dobiti u zakonskom roku.

Moja reakcija na članak je...
Vau
2
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
2
Plač
16
Grrr
35
Molim?
4

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime