Gradski vijećnik Jakov Prkić oglasio se nakon što na sjednici Gradskog vijeća nije uvrštena točka o prodaji zemljišta na Mejama za izgradnju stambene zgrade.
“Prošli tjedan na sjedici Gradskog vijeća na dnevni red nije uvrštena točka o prodaji zemljišta na Mejama za izgradnju stambene zgrade s pet nadzemnih etaža. Nije bilo dovoljno ruku za uvrštavanje točke. Zapravo, bilo je dovoljno ali nije dobro prebrojano”, naveo je.
Dodaje kako ista točka nije prošla ni u prosincu 2025. godine.
“Ista toča nije prošla u prosincu 2025., jer je Bojan Ivošević napomenuo kako je jedan od investitora direktor Luke d.d.. Kako je svima poznata priča sa zagađenjem zraka prije nekoliko godina, nije se našla većina koja bi izglasala prodaju.”
Prkić iznosi i konkretne podatke o zemljištu.
“Grad Split vlasnik je nekoliko čestica (8946/2, 8946/4, 8946/5, 8946/6 i 8946/7) ukupne površine 327 metara kvadratnih. Investitor želi kupiti, točno onoliko koliko mu treba, četiri čestice površine 166 kvadarta, a Gradu ostaje jedna (8946/4) površine 161 kvadrat.”
Osvrnuo se i na odluku bivšeg gradonačelnika.
“U ožujku 2024. gradonačelnik Puljak u ime Grada daje Suglasnost jednom od investitora (direktor Luke d.d.) u postupku ishođenja izmjena i dopuna građevinske dozvole.”
Kritizira praksu izdavanja suglasnosti investitorima.
“Ne vidim razlog zašto bilo koji invesitor ne bi prvo kupio zemljište pa nakon toga krenuo u postupak dobivanja građevinske dozvole. U posjedu sam male analize unatrag desetak godina iz koje je vidljivo kako su mahom suglasnosti dobivali javnosti poznati investitori ili arhitekti koji poznaju prečace do viših katova zgrade gradske uprave.”
“Ovo je praksa s kojom treba prestati. A, apsurd ovakve prakse najbolje se vidi u ovoj situaciji kada već drugi put ne prolazi prodaja zemljišta na Mejama.”
Dotaknuo se i vrijednosti zemljišta i nadležnosti.
“U ovom slučaju gradonačelnik Puljak dao je suglasnost za zemljište čija vrijednost prelazi milijun kuna (danas cca 132.700,00 eura) i tako zapravo posredno ušao u nadležnost gradskog vijeća.”
Postavlja i pitanje smisla parcijalne prodaje.
“Zašto Grad pristaje prodati samo dio zemljišta koji je potreban investitoru, a s ostatkom ne može ništa? Zašto sebi radimo štetu? Zašto investitor ne bi kupio sve, a ne samo onoliko koliko mu treba?”
Na kraju upozorava na moguće scenarije.
“I na kraju što bi se dogodilo da Grad ne proda zemljište na Mejama? Investitor ima građevinsku dozvolu i može izgraditi objekt. Uporabnu dozvolu ne bi dobio, i ne bi ga mogao ukljižiti. Mogao bi ponovno zatražiti izmjenu i dopunu i graditi na svojoj čestici manji objekt.”
