Popularni američki fantastično-glazbeni film iz 1939. u splitskoj je Lori oživio kao bajkovit, veseo i nadasve profesionalan dječji mjuzikl čiji su mladi protagonisti Teatra DanSing izvedbu za izvedbom punili dvoranu svojom vršnjačkom publikom, ali i mnogo starijim ljubiteljima mjuzikla. Autorski je tim predstave brojan: ideju, koreografiju i režiju potpisuje Bruna Reić, glazbeni je voditelj Franko Bonacci, autorica je scenarija Nataša Božinović, dramska voditeljica Andrea Mladinić, majstor rasvjete Joško Milun, a kostimografkinja Ana Kujundžić.
U duhovitom jezičnom karambolu „Čarobnjak i Zoza“ krije se priča o djevojčici Zozi koja živi idiličnim životom sa svojom obitelji, sve dok im radost ne pokvari zla susjeda koja želi oteti njihovu zemlju i kuću. To je tek prvi od mnogih mudrih suvremenih manevara zbog kojih splitska „Zoza“ ima i odgojnu funkciju – u predstavi se odrješito osuđuju spletkarenje, zloća i korupcija.
Djevojčica Zoza, koju u podjeli koju smo mi imali priliku gledati suvereno, šarmantno i nevjerojatno zrelo igra Josipa Veršić, poželi nelijepu, ali logičnu želju – da zla susjeda nestane (na što dobiva urnebesan komentar da „ne ide to baš tako jer – administracija!“). Njezina je vizija svijeta pomalo pastoralna, „mjesto bez pohlepe, šareno, radosno“, što sjajno korespondira s filmskim klasikom u nostalgičnoj, ljupkoj i zvonkoj izvedbi „Somewhere over the rainbow“. Neočekivani obrat dogodi se s dolaskom uragana, kad Zoza ni iz čega postane junakinja magičnog Cvjetovgrada jer je njezina leteća kuća slučajno zgnječila zlu vješticu. Međutim, ni gostoprimstvo Cvjetovgrađana nije dovoljno da djevojčica ne poželi otići svojoj kući, što će sa svoja tri neobična suputnika pokušati ostvariti uz pomoć misterioznog čarobnjaka Oza.
Vizualno je i scenski vrlo upečatljiv lik zla vila Elphaba, sa svojom grinčevskom estetikom, čarobnim crnim šeširom, biciklom umjesto metle i mnogo dima koji doprinosi mračnoj atmosferi. Njezin je lik izvrsno oblikovala Tina Zekić koja se vrlo prirodno kreće po pozornici, ima stabilan glas i dobru dikciju te smisao za kontakt s publikom. Njezina su potpuna karakterna suprotnost dvije šarmantne vile, koje su utjelovile Petra Jakić i Chiara Jukić. Petra Jakić bila je prototip vile kakvu zamišljamo u dječjim bajkama, nježna pomoćnica izmještena iz svijeta običnosti, a Chiara Jukić u svoj je lik unijela mnogo glumačke vještine i duhovitosti na koju su gledatelji odlično reagirali. Nimalo ne zaostaje muški dio solista (Duje Jelavić, Adrian Računica i Tomi Lukšić) koji su utjelovili Limenog, Strašilo i Lava. Zaslužuju pohvale jer njihovi upečatljivi, ali i zahtjevni kostimi nisu nosili njih, nego oni kostime, uz odličan scenski pokret, usklađenost i lijepe boje glasova. Čarobnjak (Gabriel Milas Caktaš) je uistinu bio prava „faca“, šarmer koji bi i u svijetu zbilje i mašte uspio prodati svoju priču jer je iznimno uvjerljiv.
Ono što je likovima dalo dragocjen odmak od filmskog klasika, a publici obilje smijeha bio je odlično promišljen i realiziran libreto. Brzopotezne duhovite replike fino su tkanje cijeloga teksta, primjerice kad junaci samostalno prolaze kroz neprilike pa se obrecnu na vilu: „Di si bila kad je bila drama?“, a onda odvrati „Duhom sam bila s vama!“ Koreografija je bila besprijekorna, usudili bismo se reći, mnogo zahtjevnija nego što zamišljamo kad su njezini realizatori djeca i mladi. Bruna Reić svojim je izvođačima dala snažnu baletnu bazu, ali s dobrodošlim intervencijama u vidu suvremenih plesova. Posebno nas se dojmio dašak 1920-ih i charlestona. Koliko je projekt mudro osmišljen i usmjeren detaljima dokazuje i kostimografija koja sjajno odgovara koreografiji, ali i načinu kretanja likova po pozornici. Veršić je bila prava ljupka Dorothy/Zoza koja se kretala, plesala i pjevala bez ikakvih poteškoća, kao multitalentirana profesionalka u svojoj kultnoj opravici, dočim je dobra vila bila vrlo monumentalna, klasična i bajkovita u bogatoj suknji sa slojevima tila i šljokica. Ženski dio ansambla odlično je iskoristio svoje bogato krojene suknje i blještave ukrase te vrhunski uvježbane kolektivne točke učinio pravim biserom izvedbe.
S obzirom na broj izvođača na pozornici, pravo je čudo koliko zajedničke energije, oduševljavajuće sinergije i zadivljujuće usklađenosti vlada među mladim umjetnicima u nastajanju. Nema opterećenja tremom, scenski je govor jasan i izražajan, kretanje skladno i fluidno, a koreografije sugestivne i upečatljive. Prostor mogućeg dodatnog napretka vidimo u području scenografije (gdje su videopozadine pokušavale dočarati promjenu sižea i prostora) i oblikovanja svjetla – nadamo se da će netko od kulturnjaka među vladajućima uvidjeti koliko se isplati ulagati u ovu talentiranu mladost i njihove kreativne i posvećene voditelje.
Ansambl Teatra DanSing čine: Cvita Oluje, Ena Crnjenak, Rita i Roza Diklan, Lorita Malik, Marijeta Ančić, Vanda Vulic, Martina Ema Stoilova, Paula Maretić, Marija Pajić, Emma Van Pelt, Manuela Vetma, Sofi Bilić Lana Pelić, Roza Tuškan, Dora Bokan, Paula Ljubenkov i Josip Topić.
