Operna pjevačica s adresom u Splitu, Irena Parlov, široj javnosti postala je poznata po svojim ulogama Carmen u Ljubljani, ali i šire. Za naš portal otkriva kako su izgledali njeni počeci, što joj je donijela uloga Carmen, kakav odnos ima sa splitskim hramom kulture, komentirala nam je izvrsne kritike njene uloge Azucene iz Verdijevog Trubadura pričala o glazbenim planovima za budućnost...
Zadnjih godina si se najviše proslavila ulogom Carmen. Gdje je bila prva izvedba Carmen i gdje si je sve pjevala?
- Trenutno sam jako koncentrirana na svoje angažmane izvan Splita i Hrvatske i iako bih voljela ispuniti želju onima koji me u Splitu žele čuti kao Carmen, to u ovom trenutku nije aktualno. Svoj debi u ulozi Carmen sam imala u Slovenskoj narodnoj operi i baletu u Ljubljani, gdje pjevam Carmen već četiri godine ali i druge uloge, poput Suzuki u Pucinijevoj Madama Butterfly, Varvare u Janačekovoj Katji Kabanovoj, Emilie u Verdijevom Otellu itd. Zaista puno surađujem s njima i uživam u svakom trenutku provedenom u Ljubljani.
Koliko si se dugo pripremala za ulogu Carmen?
- Pa mislim da sam imala neka dva mjeseca na raspolaganju za pripreme, što je zapravo nekakav normalan period pripremanja uloge. Ovisno o kojoj ulozi se radi, naravno. Nekada te pripreme iziskuju puno više vremena dok rola sjedne u tijelo, kako mi pjevači to kažemo.
Koju ćeš izvedbu posebno pamtiti i gdje?
- Mislim da će to biti Carmen koju sam nedavno radila u Španjolskoj. Pjevati Carmen u Španjolskoj je zaista poseban osjećaj i to iskustvo za mene je zaista bilo jedinstveno. Gledalo nas je oko 4000 ljudi, akustika dvorane je bila san svakog pjevača, pa sam i s te strane uživala. Za ulogu sam bila izabrana među 100 pjevačica koje su se prijavile na audiciju a kritike su bile izvrsne.
Kako su posjećene izvedbe Carmen u Ljubljani?
- Carmen je popularna opera i moram se pohvaliti da su moje predstave zaista uvijek jako dobro posjećene. Naravno da se Ljubljana nosi s istim problemima vezanim za posjećenost pojedinih predstava kao i hrvatski teatri, no Ljubljančani vole Carmen i vole mene u toj ulozi tako da uživam izaći pred ljubljansku publiku.
Ti si zapravo rođena Sarajka, iako se po tvom naglasku nikad ne bi reklo da nisi iz Splita...
- Da...rođena sam Sarajka, iz centra Sarajeva, no skoro cijeli svoj život živim u Splitu, gdje me doveo rat. Naglasak sam pokupila, vjerojatno iz velike želje da se uklopim jer sam tada imala 10-ak godina a djeca tada jedni prema drugima znaju biti užasno okrutna. No ja zapravo po tati i vučem korijene odavde i volim se šaliti da sam u prošlom životu sigurno bila dalmatinka. Zapravo više živim u Splitu nego što sam živjela u Sarajevu, iako sam vrlo ponosna na svoj rodni grad i jako ga volim a i mislim da je taj spoj sarajevskog i splitskog mentaliteta u meni kao osobi idealna kombinacija.
Gdje si završila glazbenu akademiju?
- Muzičku akademiju završila sam u Splitu, specijalizaciju u Zagrebu a onda sam se nakon toga nastavila usavršavati s renomiranim opernim imenima poput Montserat Caballe, te poznate profesorice pjevanja i moje dugogodišnje mentorice s kojom pripremam sve svoje uloge, Eve Blahove koja mi je uz sve i velika potpora.
Očito je da se nisi baš ''gurala'' u HNK Split?
- Pa, ne. Nikada to ne radim. Borim se za sebe no nikada nikoga ne molim za uloge. Ja sam zapravo počela svoju karijeru u HNK Split. Zadnji put su me Splićani mogli čuti u ulozi Dome u Gotovčevom Eri s onoga svijeta na 69. Splitskom ljetu, no nakon toga moja karijera se počela razvijati izvan granica Splita i Hrvatske i zapravo sam jako zahvalna Splitu na tome. Doći će vrijeme za povratak i na splitsku pozornicu, no ja zapravo jako volim putovati i gostovati u drugim teatrima. Više se tako razvijam, više radim na sebi. To te nekako tjera naprijed, surađuješ s raznim novim ljudima, izvrsnim umjetnicima tako da sam vrlo sretna s karijerom koju trenutno imam, iako bih voljela ispuniti želju svima onima koji me već godinama žele čuti kao Carmen u Splitu.
Pričamo stalno o Carmen, jer je to sad već tvoja potpisna uloga, no ti nisi uspješna samo kao Carmen? Nedavno smo recimo mogli čitati jako pohvalne kritike o tvojoj ulozi Azucene iz Verdijevog Trubadura u kojem si, kako kažu kritičari, trijumfirala i osvojila publiku svojom izuzetnom snagom glasa?
- Da, govorite o osječkom Trubaduru kojeg smo imali pred par mjeseci. Ovo je bila moja druga produkcija Trubadura i zaista je bila jako uspješna. Debitirala sam kao Azucena u Mariborskoj operi pod dirigentskom palicom maestra Lorisa Voltolinija, koji m je zapravo prvi dao ovu ulogu, i iznimno sam mu zahvalna na tome. Poseban je doživljaj raditi i učiti od takvog dirigenta. Bilo je to za mene jedno od najtežih i najljepših iskustava u dosadašnjoj karijeri, obzirom da nisam imala puno vremena za naučiti ulogu a i isto vrijeme sam spremala premijeru Madama Butterfly i ulogu Suzuki, koja je vokalno nešto sasvim drugo od Azucene pa je bilo zahtjevno no na kraju je to najvažnije i najbolje iskustvo koje mi je pomoglo da se tehnički dodatno razvijem i zagazim velikim koracima u verdijanski repertoar.
Nedavno si se vratila iz Francuske, gdje si imala uspješnu premijeru Janačekove ''Katje Kabanove'', reci nam nešto o tome?
- Gostovala sam u Rennesu u Opera du Rennes i bilo je to zaista posebno i prekrasno iskustvo. Uloga Varvare je pjevački i karakterno zahtjevna, posebno kad ste dramski mezzosopran no glazba i radnja su toliko prekrasni, da naprosto uživate. Režiju potpisuje fenomenalni Franck Van Laecke, koji je napravio pravu magiju na sceni. Tužna je to opera, koja vas potpuno obuzme ali uživala sam u svakom trenutku na sceni. Drago mi je da su i kritičari popratili moj nastup i nastup mojih kolega izvrsnim kritikama.
Kakvi su tvoje daljnje želje i planovi?
- Moj jedini plan je da se konstantno razvijam i pjevam. Upravo spremam nove uloge i gostovanja i uživam u tom procesu. Uskoro me čeka otvaranje Ljubljanskog festivala, nove predstave Carmen i Trubadura, Madam Butterfly i još puno toga. Kao slobodni umjetnik također morate biti spremni na iznenadne pozive, uskakanja u predstave i slično. Uloge padnu s neba u trenu, tako da nastojim biti u formi i veselim se novim izazovima i gostovanjima.
I evo jedno atipično pitanje. Operne pjevačice mahom zamišljamo kao krupnije žene...s Vama to nije slučaj.
- Ma, nije to više tako...Iako kažu da zaista izgledam netipično za opernu pjevačicu a i bavila sam se modelingom prije pa mi ni to nije strano, no sve više opernih pjevačica zaista ima izvrsnu liniju. Nekako se prije mislilo da ta masa donosi veliki i dobar glas, no radi se zapravo samo o formi. Pjeva se mišićima a ne snagom. Ja jako volim vježbati. Skoro svako jutro odradim trening, Vježbam i njegujem svoje tijelo u poliklinici Dermamed u Splitu pod kontrolom dr. Anđele Prolić, gdje se o mojoj formi upravo počinje brinuti i osobni trener Niki Drpić. Ta fizička spremnost zapravo jako godi glasu ali i umu i zato stalno nastojim biti u formi. Česta putovanja znaju jako iscrpiti tijelo i zato se nastojim pravilno brinuti o njemu. Obzirom da mi je aerodrom drugi dom.
Split je grad glazbe, ali kad bi pitali prosječnog prolaznika da nabroji nekoliko opernih pjevača današnjice, sumnjam da bi ih puno znalo. Gledajući iz perspektive Splita i splitskog HNK, što je to što jednu opernu kuću čini uspješnom?
- Prije svega su to pjevači, naravno, Bez dobrog pjevača, ništa. U zadnje vrijeme je jako važno da se taj dobar glas spoji i s dobrim izgledom i da zaista na sceni gledate i slušate Carmen, npr. bitan je dobar repertoar, dobra režija i ono što mnogi teatri ne rade dobro, dobar marketing. Morate dovući publiku u teatar na pravi način. Publika želi kompletan doživljaj, želi da je se uvjeri da je tu predstavu zaista vrijedno gledati a to nikada ne smije biti lažni senzacionalizam i igranje na kartu samo isticanja nekog opernog imena (koji nerijetko bude na zalasku svoje karijere) ili napuhivanja priče o trenutnoj produkciji i njenim sudionicima, morate ih zaintrigirati da kupe tu kartu ali im onda unutra, na toj pozornici morate zaista pružiti ono o čemu ste pričali. Inače se dešava to da ljudi dolaze ali se više ne vraćaju. Dakle, visoka umjetnička vrijednost mora uvijek biti na prvom mjestu.. Prije lobija, politike, osobne koristi i slično. Prvo i zadnje mora biti, služenje umjetnosti.
