U malome mjestu na poluotoku Pelješcu, masline su ono što ostaje i kada svi odu. Masline povezuju obitelj i drže na okupu različite generacije ukućana. Tradicija je to i ljubav koja traje još od davnih početaka mjesta Lovišta kada su se prvi stanovnici s Hvara doselili na Pelješac. Sastav tla, položaj i klimatske pogodnosti te brojne sorte čine loviško ulje posebnim i izuzetno ukusnim.
„Maslina treba stalnu i kvalitetnu njegu, jer ako se želi proizvesti dobra kvaliteta ulja, najvažniji su zdravi plodovi. Treba pokositi travu ispod nje, treba redovito odstranjivati tzv. 'vodopije', mladice, koje nemilice izrastaju, a treba i obrezati suvišne grane, pognojiti je, pa zaštititi kad je plod tek u zametku. Nisu to možda naporni poslovi za nekoga tko ima veliku obitelj i mušku radnu snagu, nekoga tko je stalno na polju. No, u mojoj obitelji to je zaista već postao problem jer je knjiga spala na dva slova, moju majku od 87 godina, kojoj je to velika ljubav, gotovo svetinja, i moju sestru koja želi ugoditi majci. Djeca i ja smo u Splitu, svi imamo svoje obveze, te usprkos ljubavi nismo u mogućnosti svoje slobodno vrijeme posvetili maslinarstvu. A maslini valja posvetiti punu pažnju“, priča nam Ljubica Srhoj, čija obitelj već desetljećima uživa u svim blagodatima maslinarstva.
Ovogodišnji urod slabiji od očekivanog
Za razliku od prošle godine kada je urod maslina bio izuzetno dobar kod svih loviških maslinara koji već duže vremena postižu dobre rezultate, ova se godina pokazala ispod prosječnom. Nije to samo stvar juga i nevremena koje se urotilo protiv vrijednih poljoprivrednika baš u vrijeme kada je trebala započeti berba, već je ovogodišnji urod, bilo je vidljivo već tijekom ljetnih mjeseci, znatno slabiji negoli se to očekivalo. A nevrijeme je samo doprinijelo. Pa je tako jedan veći dio maslina završio na podu i propao, a kod Lovištana nije običaj skupljati masline s poda kako ulje ne bi izgubilo na kvaliteti.
„Berba maslina u Lovištu ove je godine započela ranije. Po slobodnoj procjeni, oko 20 posto uroda otpalo je sa stabala uslijed jakog vjetra i kiše“, započinje razgovor maslinar Stjepko Bilčić.
„Početak berbe ovisi o stanju ploda. Kao rezultat ljetnih kiša tijekom srpnja i kolovoza, maslina je počela ranije zrijeti. Dodatno na to, uslijed toplih dana došlo je i do napada maslinove muhe pa posljedice još više dolaze do izražaja. Zbog svega navedenog, bilo je potrebno ranije krenuti u berbu.“
Stjepko ima stoljetne nasade oblice, sorte masline koja je najrasprostranjenija u hrvatskim krajevima. Kao sustav navodnjavanja koristi „kap na kap“ iz gradske mreže vodovoda, dok na drugom dijelu zemlje ima izgrađene dvije cisterne za vodu, koje su financirane i sredstvima iz EU fondova i zadovoljile su kriterij za prijelaz na ekološku proizvodnju. Prosječni prinos ulja kod njega je šest do sedam kilograma ploda za litar ulja. Njegova obitelj maslinarstvom se bavi preko 100 godina i već se četiri generacije ljubav prema maslinama prenosi s koljena na koljeno.
„Masline prerađujemo u uljari na poluotoku Pelješcu. Vrsta prerade je centrifuga dekanter plus centrifuga separator za odvajanje vode, a skladištenje se vrši u inox spremnicima. Trenutno, realna cijena ulja je od 16 do 20 eura. Zbog zahtjeva kupaca i tržišta proizvodimo dvije vrste ulja. Za dobivanje prve vrste, masline nakon berbe tradicionalno držimo u morskoj vodi do pet dana, a za potrebe druge, vrši se direktna prerada unutar 48 sati od berbe. Uzorci se zatim šalju na analizu kako bi se dobio certifikat o kakvoći i klasi ulja“, kaže nam Stjepko.
Priupitali smo ga kako prosječna osoba, koja se ne bavi maslinarstvom, može znati radi li se o „pravom“ maslinovom ulju.
„Kod kupnje se ulje obvezno proba. Po okusu ćete znati odgovara li vam - meni je to najbolji pokazatelj. Uz to, dobro je pitati za certifikate o klasi ulja kako bi se vidio sadržaj kiselina koje određuju klasu ulja.“
Lovištani se od davnina bave maslinarstvom, i nikada nisu prestali
U Lovištu se gotovo svaka obitelj bavi maslinarstvom, i to veoma brižno. Ima i onih koji su gotovo tijekom cijele godine u masliniku. Svi su oni naslijedili stare maslinike od svojih djedova i pradjedova, a mnogi od njih u novije vrijeme zasadili su nova stabla ili iskrčili šumu i oslobodili stara stabla koja su već odavno zapuštena. Od samog postanka mjesta Lovišta, otkako su zasađena stabla, ljudi se, zapravo, nikada nisu u potpunosti prestali baviti maslinarstvom. Premda se dogodio i jedan period kada je mlađa generacija odselila u gradove, a stariji nisu više bili u mogućnosti raditi, što se nepovoljno odrazilo i na održavanje maslinika, te je došlo do zapuštanja većeg dijela maslinovog fonda. Fokus je tada bio usmjeren na turizam, da bi se ponovo osamdesetih godina vratilo aktivnom maslinarstvu i oslobađalo zapuštena stabla iz šume, a stručnu pomoć pružali su tada i Poljoprivredna zadruga, Mjesna zajednica i Društvo Lovištana i prijatelja Lovišta u Splitu brojnim savjetima i organiziranim stručnim predavanjima.
„Ove godine unajmili smo ljude koji su nam pokosili travu, pomogle su i Ukrajinke koje su odstranjivale mladice. A sve to košta, pa ne znam možemo li govoriti o nekoj isplativosti. No, svemu usprkos, maslina nikada nije i neće ostati neobrana! Svih ovih godina moj rođak Ivica Uglešić i ja dolazili smo redovito pomoći obrati masline, trajalo bi to i do dva mjeseca, no nažalost, ove godine nije bilo potrebe zbog slabog uroda“, komentirala je ovogodišnju situaciju gospođa Ljubica.
Njena obitelj ima oko 120 stabala maslina, stotinjak je autohtonih sorti starih preko stotinu godina koje je zasadio njen pradjed Stipan Srhoj, preselivši se iz Bogomolje s otoka Hvara u Lovište, u potrazi za boljim životom. Najviše je orgula, oblice, sitnice (lastovke i levantinke), radi kojih je, kako gospođa Srhoj kaže, to ulje ukusnije, jače i kompaktnije jer su stabla starija.
„Ovogodišnja prosječna cijena ulja bila je 15 eura po litri, a tržište će diktirati cijenu u novoj sezoni. Lovištani uglavnom prodaju svoje ulje gostima, najviše tijekom ljetne sezone. U Lovištu nema drugog ulja do pravog. Ovdje nitko neće miješati ulje radi brže ili veće zarade. Malo je to mjesto i brzo bi se pročulo. Što se navodnjavanja tiče, manje-više pa gotovo svi, ovisni smo o vremenskim prilikama. Čekamo kišu. Svojedobno je moj otac prije dvadesetak godina, postavio sustav navodnjavanja, kap na kap. Nažalost, zaživio je možda dvije-tri godine, jer su čaglji izgrizli gumu radi žeđi. Važno je da kiša ne padne za vrijeme cvatnje jer se ne može oprašiti, a niti u srpnju, govorili su stari, kako ne bi došao crv.“
Zadnjih godina ulažu se veliki napori u rast i unapređenje loviškog maslinarstva, tako da neke obitelji održavaju i preko 200 komada maslina o kojima svakodnevno brinu. Obitelj gospođe Ljubice masline za preradu priprema na starinski način, baš kao što su to radili i njezini preci.
„Plodove maslina očistimo od lišća pa ih ubacimo u veliku posudu, badanj, koju nadopunjujemo morem. Maslina ne smije plivati u moru, već mora biti u razini koliko je ploda masline. Svakodnevno se i nekoliko puta okrene veslom da se plod hladi, a kako se nadopunjuje novi urod, tako se nadopunjuje i more. Tako do prerade ostaje u slanoj vodi. Dva dana prije, iscijedi se u vreće ili kontejner i nosi na preradu u obližnju uljaru, nažalost, sada jedinu na cijelom Pelješcu. Oni koji mogu ubrati velike količine u dan dva, nose masline u gajbama odmah na preradu“, zaključuje gospođa Ljubica.
