Nezadovoljnim se činio odvjetnik Vinko Burazer nakon presude pred splitskim Županijskim sudom, a ništa boljeg raspoloženja nije bila niti supruga njegovog klijenta: Emilijo Bungur, nekadašnji zatvorski čuvar u Lori, osuđen je na četiri godine i deset mjeseci zatvora zbog zlostavljanja, mučenja zatvorenika.
Danas je zaključeno, nakon 30 godina, još jedno poglavlje povijesti. Jer je zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora Tomislav Duić također osuđen, na osam i pol godina iza rešetaka pa je stoga odmah prepraćen u istražni zatvor. Njih dvojica su jedini ostali od prvotne osmorice hrvatskih vojnika koji su optuženi – ostali su u međuvremenu odslužili kazne, neki od njih nakon što su priznali sve navode tužiteljstva – za zločine koje je teško izgovoriti. Pa se stoga čini, imajući u vidu broj zlostavljanih zatvorenika, od kojih su preminula petorica, da možda kazne ispod zakonskog minimuma (u slučaju Bungura) nisu 'zadovoljile' žrtve. Unatoč činjenici da je prošlo tri desetljeća te da su Bungur i Duić sudionici Domovinskog rata te i sami stradalnici, kako je napomenuo predsjednik sudskog vijeća za ratne zločine Vladimir Živaljić.
'Blok C'
Duić i Bungur su dakle osuđeni zbog ratnog zločina protiv civilnih zatvorenika te ratnog zločina nad ratnih zarobljenicima. Sve se događalo u svibnju i lipnju 1992. godine u VIC-u Lora, a najgora zlostavljanja odigravala su se u 'bloku C'. Iz tog bloka su ostali zatvorenici, što su govorili ispitivani pred sudom, čuli jauke, zapomaganja te konačni i samrtni hropac jednog od zatvorenika.
- Status optuženika nije sporan. Duić je bio zapovjednik, a Bungur jedan od čuvara. Status zatvorenika smo utvrdili tijekom postupka, da je u Lori bilo civila te ratnih zarobljenika. Nema dvojbe kako su svi oni zlostavljani i učestalo premlaćivani. Prema iskazima svjedoka u koje ne sumnjamo, tjerali su ih u kućice za pse i da laju kao psi, gurali pištolje u usta, simulirali izvršenja likvidacija nakon tobožnjih presuda, spajali genitalije na 'poljski telefon', a najgora je bila skupina čuvara s voditeljem Bungurom. Nosio je crne rukavice da ne dobije žuljeve, dok je u 'blok C' nosio palicu za udaranje po leđima. Duić, iako najčešće nije sudjelovao u samim zlostavljanjima, jednom zatvoreniku se pomokrio po glavi nakon što je ovaj pao u nesvijest od spajanja 'na struju'. - dio je kazivanja suca Živaljića temeljenog na iskazima preživjelih.
"To nisu bili ekscesi, to je bila pojava"
Nastavio je potom sudac s obrazloženjem presude koja je potrajala sat vremena...
- To nisu bili ekscesi, to je bila pojava. Nije se tako nešto događalo u smjeni drugog zapovjednika, a i kada je kasnije došao novi šef, zlostavljanja nije bilo. Duić je bio mlad, ali to je vojska i rat, moralo ga se slušati, da je samo rekao 'što mi ovo radimo, čemu, od nemoćnih ljudi nema opasnosti'. Ali to nije rekao, nego su se zlostavljanja nastavila, ništa nije poduzeo kako bi ih spriječio. Istina, oni koji su ga s 23 godine, kao stradalnika Domovinskog rata koji je tek izašao iz Vukovara, postavili na ovako važnu dužnost, nisu napravili dobar posao... - naglasio je Živaljić, koji je odluku o visini sankcije obrazložio olakotnim s jedne strane – protek vremena, hrvatski branitelji – te otegotnim – upornost i bezobzirnost – s druge strane.
