Svaku sezonu isto radim… U početku rajčice/pome/paradajze zalijevam rijetko (ali obilno), svakih tjedan dana. Dam korijenu priliku da ide duboko za vodom. A usput često dočekam i prvu vršnu trulež, obično na trećoj cvjetnoj grani. To mi je godinama bio znak da biljka ulazi u fazu kada traži ujednačeniju opskrbu vodom pa tada krećem s učestalijim zalijevanjem. Oberem tih nekoliko zelenih plodova i ispoham one zdrave dijelove. Uvijek me podsjete na film “Pohane zelene rajčice”. Možemo ih i ukiseliti. Iako se oko zelenih, preciznije rečeno, nedozrelih rajčica često vode rasprave zbog solanina, u količinama u kojima ih većina ljudi konzumira uglavnom nema razloga za paniku.
Ali ako s tim imate problem, ne jedite ih.
A vršna trulež? Ona je vjerojatno najpoznatija „bolest”, odnosno anomalija rajčice, jer to zapravo nije bolest, nego fiziološki poremećaj. Nema tu ni gljivica ni bakterija koje treba prskati. Nema čudotvornog sredstva koje će preko noći riješiti problem. Na dnu ploda pojavi se tamna, udubljena pjega i odmah kreće potraga za kalcijem. Kalcij u spreju, kalcij u prahu, kalcij u ovome ili onome. Kao da je rajčica odjednom postala građevinski objekt kojem nedostaje cement.
A istina je često puno jednostavnija.
Kalcij nije uvijek pravi krivac
U većini vrtova kalcija u tlu ima dovoljno. Problem češće nastaje zato što ga biljka zbog neujednačene opskrbe vodom ne uspijeva dopremiti do ploda. Jedan tjedan suša, drugi tjedan potop. Korijen malo radi, malo miruje. Biljka raste kao luda, plodovi se pune, a kalcij ne stiže tamo gdje je potreban. Rezultat je vršna trulež.
Zato je ona često svojevrsna poruka vrtlara samome sebi. Ne govori toliko o nedostatku hranjiva, koliko o načinu uzgoja. Rajčica nam jednostavno kaže: „Nemoj me svaki tjedan iznenađivati novim režimom zalijevanja.”
Godinama promatram kako se oko nekoliko trulih plodova stvara gotovo panika. Krenu savjeti, recepti i preparati. A onda prođe nekoliko tjedana, zalijevanje se ustali, korijen ojača i problem nestane sam od sebe. Biljka nastavi davati zdrave plodove kao da se ništa nije dogodilo.
Kad problem postane dio vrtlarenja
Zato vršnu trulež više ne doživljavam kao katastrofu. Više kao dio procesa. Kao podsjetnik da priroda ne voli nagle promjene i da se mnogi problemi u vrtu ne rješavaju iz boce, nego razumijevanjem biljke.
A onih nekoliko prvih oštećenih plodova? Oni završe u tavi. Da me podsjete kako i greške, kad ih prihvatiš kao dio vrtlarenja, mogu biti sasvim ukusne.
Ipak, budući da jako volim ukiseljene zelene, odnosno nedozrele rajčice, evo recepta.
Recept koji čuva okus ljeta za zimu
RECEPT ZA UKISELJENE ZELENE RAJČICE
Zakuhajte u dva lonca istu tekućinu za kiseljenje u omjeru 1:3. Na 1 dcl octa ide 3 dcl vode, pola žlice soli i žlica šećera.
U jednom loncu kratko obarimo (obavezno) razrezane zelene, odnosno nedozrele rajčice, desetak sekundi, tek toliko da malo omekšaju prije kiseljenja, a time i bitno smanjujemo količinu solanina koji je topiv u vodi. Tu tekućinu onda bacimo, a rajčice premjestimo u vruće staklenke koje zalijemo drugom tekućinom koju smo također prethodno zakuhali.Dodamo, po želji, zrna papra, list lovora i slično.
Staklenke dobro zatvorimo, okrenemo naglavačke i nakon 15 minuta vratimo u normalan položaj te pokrijemo dekicom da se hlade do sutradan.
Prva degustacija je na Božić uz pečenku.
Ako vas smeta i to malo solanina, zaboravite taj, meni najdraži kiseliš.
