Rad u noćnim smjenama sve je više predmet znanstvenih istraživanja zbog učinaka koji nadilaze umor kod, primjerice, zdravstvenih djelatnika i djelatnika hitnih službi. Neuroznanstvenici iz Singapuru sada pružaju dokaze koji povezuju smjenski rad sa smanjenjem volumena mozga u određenim moždanim regijama.
Riječ je o najvećem istraživanju te vrste, koje je koristilo MR snimke i dugoročne zdravstvene podatke 14.198 odraslih srednje i starije dobi bez medicinskih poteškoća iz baze UK Biobank, uključujući 2122 osobe koje rade u smjenama. Studija je uzela u obzir dob, spol, kronotip, volumen lubanje i druge čimbenike, a objavljena je u stručnom časopisu NeuroImage, prenosi Dnevnik.
Koje regije mozga su pogođene?
Znanstvenici su uočili simetričan obrazac umjerenog smanjenja volumena u desnom talamusu, ključnom središtu za prijenos informacija koje sudjeluje u prisjećanju, te u lijevoj amigdali, koja regulira emocionalne reakcije.
Dodatna analiza pokazala je negativnu povezanost između smanjenja volumena i kognitivne izvedbe, pri čemu je veće smanjenje bilo povezano s lošijim rezultatima na nekim, ali ne svim kognitivnim testovima. Međutim, taj učinak je bio "vrlo malen", a autori upozoravaju da rezultate treba tumačiti oprezno, prenosi portal Science Alert.
Pogođene regije mozga također sudjeluju u regulaciji ciklusa spavanja i povezane su sa simptomima koji se često javljaju kod radnika u smjenama, uključujući slabiju regulaciju emocija i pamćenje.
"Selektivno smanjenje volumena talamusa i amigdale u zdravih radnika u smjenama može predstavljati rani, subklinički biljeg neuralne ranjivosti povezan s kroničnim poremećajem cirkadijskog ritma", ističu autori istraživanja pod vodstvom neuroznanstvenika Thomasa Weltona.
Te moždane regije ključne su za regulaciju ciklusa spavanja i budnosti te emocija i pažnje, funkcija koje su često narušene kod umora i poremećaja raspoloženja povezanih sa smjenskim radom.
"Moguće je da osobe koje ne razviju ove promjene u mozgu nisu u stanju tolerirati smjenski rad te su stoga pristranije prema radnim mjestima bez smjenskog rada", upozoravaju autori studije.
Oporavak je moguć ali je dugotrajan
Iako su uočene strukturne promjene, one ne moraju nužno značiti odumiranje neurona, jer se mozak može reorganizirati i prilagoditi okolinskim zahtjevima, potencijalno kompenzirajući rad noću. Radnici u smjenama stoga mogu pokazivati adaptivne neuroplastične promjene, a ne nužno trajna oštećenja, ističe se u navedenom istraživanju.
Studija je također pokazala da se smanjenje volumena mozga djelomično može vratiti, pri čemu je oporavak u prosjeku zabilježen unutar dvije i pol godine nakon prestanka rada u smjenama.
Ograničenja istraživanja
Znanstvenici ističu da je studija provedena isključivo na starijim odraslim osobama, pa nije jasno kako se mozak mlađih radnika prilagođava smjenskom radu.
Oko 10 do 17 posto populacije SAD-a, primjerice, radi u punom smjenskom sustavu, dok procjene pokazuju da gotovo četvrtina odraslih radi izvan uobičajenog dnevnog rasporeda. Stoga su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razumjeli dugoročni učinci i individualne razlike u reakciji na poremećaj cirkadijskog ritma.
"U eri dugovječnosti, ključno je razumjeti odnos između smjenskog rada i strukture mozga srednje i starije dobi. Očita reverzibilnost tih strukturnih promjena unutar dvije godine nakon prestanka smjenskog rada, naglašava potencijalni terapijski prozor za prevenciju i oporavak", ističu na kraju autori istraživanja.
