Taekwondo klub Marjan - klub prvaka.
Kada takvo nešto jedan klub napiše pored svog imena, onda znate da se uistinu ima čime ponositi. Osnovan je sada već daleke 2000. godine, a prvi veliki uspjeh duguje sestrama Luciji i Ani Zaninović.
Svjetsko srebro 2007. godine te dva zlata na europskoj i svjetskoj smotri 2010. i 2011. bila su znak da se nešto veliko sprema u prostorijama ovog splitskog kluba. Da rezimiramo, ukupno se u njihove vitrine smjestilo pet olimpijskih medalja, 11 svjetskih medalja, 66 europskih medalja, a uz sve to, uspjeli su biti ekipni prvaci Hrvatske 42 puta te su položili 180 crnih pojaseva.
"Teško je opisati kako se osjećamo dok treniramo i borimo se"
Vrhunac se dogodio ovog ljeta, kada je Matea Jelić osvojila zlatnu, dok je Toni Kanaet razveselio Split i Hrvatsku srebrnom olimpijskom medaljom. Plod je to sustavnog rada, a sve je izglednije da se u dvoranama TKD-a Marjan stvara nova šampionska obiteljska priča. Radi se o Bruni i Ivani Duvančić, sestrama blizankama koje svakodnevno oduševljavaju taekwondo scenu.
One su u fokus javnosti došle 2017. godine, kada je Bruna postala europska prvakinja do 33 kilograma.
- Počele smo trenirati u prvom razredu osnovne škole. Taekwondo je bila naša ljubav na prvi pogled. - Taj sport je stvarno poseban. Teško je opisati kako se osjećamo dok treniramo i borimo se. Sigurno će ostati prvi i zadnji sport kojim ćemo se baviti - kazale su nam sestre Duvančić tijekom druženja u prostorijama kluba na Lokvama.
Impresivan je njihov put kroz mlađe kategorije, a polako ulaze i u seniorske vode.
- Osim tog Europskog prvenstva, 2019. sam osvojila drugo mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu do 42 kilograma. Bila sam četiri puta prvakinja Hrvatske, a Ivani je to uspjelo čak pet puta. Bila sam europska klupska prvakinja prije dvije godine. Posljednji je uspjeh ovo europsko prvenstvo. Tek smo krenule na seniorski put. Imam dvije bronce s G1 turnira iz Španjolske i Bugarske. U kolovozu sam u Tallinu bila treća do 49 kilograma. Ivana je državna seniorska prvakinja - nabrojala nam je ponosna Bruna.
"Kada sam se probudila ujutro, znala sam da će to biti taj dan. Baš sam se dobro osjećala"
Bruna je učenica trećeg razreda IV. gimnazije Marko Marulić, dok Ivana pohađa splitsku Zdravstvenu školu. Njihov životni ritam je nevjerojatan.
- Dnevno imamo dva do tri treninga, što je oko četiri sata treniranja. Znamo da će se naš rad kad-tad isplatiti. Nikad nismo požalile što smo uskraćene za neke stvari u kojima uživaju naši vršnjaci. Kad nešto voliš, onda ti nije teško. Kada je ujutro škola, odmah nakon nje imamo trening sa seniorima. Poslije ručamo i malo odmorimo, a moramo i odraditi školske obveze. Poslije imamo teretanu te još jedan taekwondo trening. Sve završi u 22:30 te idemo na spavanje - opisuje nam Ivana.
Zanimalo nas je kakav odnos imaju.
- Slažemo se super, ali kao i u svakom odnosu, postoje svađe oko sitnica koje su prolazne. Dok smo bile mlađe, znale smo se i potući - kažu nam s osmijehom.
Bruna je na nedavno održanom juniorskom prvenstvu u Sarajevu osvojila zlatnu medalju u kategoriji do 49 kilograma zajedno s kolegicom Nikom Karabatić, koja je bila najbolja u kategoriji do 52 kilograma.
- Kada se pripremaš, uvijek očekuješ najbolje. Znali smo da želimo biti najbolji. Ako želiš dovoljno, doći će rezultati. Prvo kolo sam bila slobodna. Drugo kolo sam dobila 8:5 Ruskinju. Treće kolo sam se borila protiv švedske predstavnice, koju sam dobila 24:15. Polufinale sam riješila na prekid, a u finalu sam dobila Turkinju, koju sam preokrenula u trećoj rundi pobjedom 8:5. Kada sam se probudila ujutro, znala sam da će to biti taj dan. Baš sam se dobro osjećala - opisala nam je Bruna.
"Bavite se sportom, to je nešto najbolje što možete napraviti za sebe"
Sestre Zaninović su im jedne od uzora, a istaknule su i našu drugu heroinu.
- Nažalost, s njima nismo trenirale, ali pričale jesmo. Zato treniramo s Mateom Jelić već duže. Ona je posebna osoba i puno smo od nje naučile. Draga je, voli biti s mlađim savjetima i pomaže nam puno - kazuju nam.
Ne žale što su u ovakvom organiziranom klubu.
- Možemo biti zahvalne što smo u ovakvom klubu, s vrhunskim trenerima i sportašima. Ne fali nam ništa. Sljedeći vikend smo u Austriji na G1 turniru. Uvijek idemo sa željom biti najbolji, tako da tamo očekujemo zlato - jasne su sestre Duvančić.
Iako imaju velik sportski potencijal, neće zanemariti svoje obrazovanje, ali...
- Trenutno nam je sport jedan od fokusa. Sada smo na prekretnici kada moramo odabrati i na koji fakultet želimo ići. Još imamo vremena, no svakako će biti nešto u smjeru sporta. Gledamo i prema Olimpijadi u Parizu. Ako ne odemo tamo, svakako želimo u Los Angeles 2028. godine. Sada moramo skupljati bodove, biti najbolje na Grand prix turnirima. Ali, ima još mnogo do toga - kažu nam.
Na kraju su uputile poruku svim svojim vršnjacima.
- Ne odustajte od svojih snova. Radite i isplatit će se. Bavite se sportom, to je nešto najbolje što možete napraviti za sebe. Naučit će vas disciplini i upornosti. Vjerujte jer je sve moguće - zaključile su Bruna i Ivana.
"Brojne ustanove su svjesne našeg rezultata i nadamo se da je Tokyo bio vrhunac koji je otklonio i one najmanje sumnje u ovo što radimo"
Porazgovarali smo i sa Sandrom Deakom, tajnikom kluba.
- Sigurno su veliki potencijal. To znamo još od kadetskih dana. Klub radi sustavno. Trenutno imamo bazu od tridesetak top sportaša. Među njima ne možemo izostaviti Niku Karabatić, koja je ulazno godište u juniorkama i bila je prvakinja Europe. Borila se s djevojkama koje su po tri godine starije od nje i demonstrirala je zavidnu razinu taekwondo znanja. Tu su još uvijek mlade Lena Stojković i Bruna Vuletić, koje već imaju seniorske svjetske i europske medalje. Teško je reći tko će u budućnosti napraviti velik rezultat, ali imamo niz sportaša koji nas mogu predstavljati na Olimpijskim igrama, i to već u Parizu 2024. godine. Bruna Duvančić se zadnjih godinu dana borila dvaput protiv olimpijske viceprvakinje. Oba puta je izgubila jedan razlike i već je pokazala da se može nositi s najboljim taekwondoašicama na svijetu - ponosi se Deak.
Već polako gledaju prema novoj olimpijadi.
- Ljestvicu koju smo postavili u Tokiju trebamo održati i na idućim Igrama. Kao što je rekao Toni Tomas, plan je na svakim sljedećim Olimpijskim igrama osvojiti bar jedno odličje - najavljuje.
Nažalost, unatoč svim uspjesima, Splitu nedostaje pravi taekwondo centar.
- To je priča koja postoji i u drugim sportovima. Imamo sve što nam je potrebno u postojećim prostorima, ali problem je što možemo imati samo jedno borilište u svakom. Da bi nam došle sparirati najbolje reprezentacije na svijetu, potreban nam je centar veće kvadrature, gdje ćemo imati više borilišta, što će još povećati kvalitetu koju imamo. Brojne ustanove su svjesne našeg rezultata i nadamo se da je Tokyo bio vrhunac koji je otklonio i one najmanje sumnje u ovo što radimo. To je plod jednog sustava koji je izrađen na krilima Lucije i Ane Zaninović s trenerom Tomasom, a sada imamo kolektiv od 900 sportaša. Imamo bazu koja može puno donijeti hrvatskom sportu - apelira Deak.
Omjer članova kluba je 70:30 u korist djevojčica. Stoga, Deak je uputio poziv dječacima.
- Uvijek trče u nogomet. Možda da probaju neki drugi sport paralelno uz nogomet, što će svakako doprinijeti razvoju njihove motorike. Kasnije će im biti bitno u nogometu. Ako već želite nogomet, probajte i neki drugi sport uz njega - savjetuje na kraju dobronamjerno Deak.