U trećem kvartalu putovanja dolazimo u Mandalay, drugi po veličini grad u Myanmaru, odmah nakon Yangona. Smješten na istočnoj obali rijeke Irrawaddy i ima 1.225.553 stanovnika. Grad je 1857. godine osnovao kralj Mindon, kao posljednju kraljevsku prijestolnicu Burme prije aneksije kraljevstva Britanskim carstvom 1885.godine.

Pod britanskom vladavinom Mandalay je ostao komercijalno i kulturno važan unatoč usponu Yangona, nove prijestolnice britanske Burme. Grad je pretrpio velika razaranja za vrijeme japanskog osvajanja Burme u Drugom svjetskom ratu . Mandalay je danas ekonomsko središte Gornjeg Myanmara i smatra se centrom njegove kulture.

Odmah nakon smještaja u hotelu rentamo neki kineski skuter. Cijena 10 USD za cijeli dan. S pet litara se može proći 200 kilometara, a jedna litra je oko 4 kune. Gotovo svi koji posjete Mandalay idu na Mandalaysko brdo, gdje je, prema legendi, Gospodin Buda posjetio to brdo i prorekao da će se u njegovom podnožju uspostaviti veliki grad. Pa smo stoga prvo išli na to brdo. Do vrha treba 30 minuta pješice, a dozvoljen je uspon i motorom, što smo, naravno i iskoristili.

Nakon brda obilazimo pagodu Kuthodaw koja je okružena sa 792 bijele stupe, od kojih svaka ima mramornu ploču sa svetim Tipitaka tekstom. Kaže se da ćete trebati više od godinu dana da ih pročitate ako ste svakodnevno proveli 8 sati čitajući, pa se zbog toga i naziva najvećom svjetskom knjigom. U njenoj blizini obilazimo i prelijepu Sandamuni pagodu. Sad je jasno zašto sam ovo putovanje nazvao “Kraljevstvo pagoda”. Pagode, pagode i samo pagode. Na svakom koraku. Prelijepe, ali nakon nekog vremena vam dosade. Jednostavno ih je previše.

Ali moramo se još baviti pagodama jer je danas i sljedeća tri dana festival Thandigyut.

Radi se o proslavi u kojem se pozdravlja Budino spuštanje s neba nakon što je propovijedao Abhidhammu svojoj majci Mayi koja se rodila na nebu. Odžava se u sedmom mjesecu myanmarskog kalendara i traje tri dana: dan prije dana punog mjeseca, dan punog mjeseca (kada se Buda spušta s neba) i dan nakon dana punog mjeseca. Budisti slave Thadingyut kako bi dočekali Budu i njegove učenike prosvjetljujući i uredujući ulice, kuće i javne zgrade obojenim električnim žaruljama ili svijećama, koje predstavljaju ta tri stubišta. Tijekom Thadingyut festivala, na većini ulica širom zemlje postoje besplatne filmske emisije i pozornice. Također postoji puno štandova s hranom, igračkama, kuhinjskim potrepštinama i drugim korisnim stvarima. Katkad se ljudi samo šetaju tim ulicama radi razgledavanja i zabave. Neki se vole igrati petardama i balonima.

Mi smo Thandigyut dočekali u manjoj pagodi Aung Daw Mu, čisto da u miru doživimo blagdan koji se u kršćanskom svijetu može usporediti sa Uskrsom. Obitelji su u zajedništvu palile svijeće, dok su nebom svijetlili lampioni i bezbrojna pirotehnika.