Motociklističko hodočašće koje spaja asfalt, molitvu i dalmatinski dišpet krenulo je ovih dana iz srca Dalmacije. Dvadeset i šest strastvenih bajkera – Motočasnika – pod vodstvom iskusnog globtrotera Željana Rakele "zapalilo" je svoje motore s jasnim ciljem: proći više od 7.000 kilometara i u jednom dahu povezati Sinj, Padovu, Nicu, Lourdes, Santiago de Compostelu i niz drugih svetišta. Ne putuju sami; na stražnjem sjedalu, u posebno izrađenoj kutiji, nosi se slika Čudotvorne Gospe Sinjske, a svaki ispušni takt njihove kolone postaje glasnik poruke mira, zajedništva i vjere.
Prije nego što su zakucali prve kilometre, motočasnike je blagoslovio fra Mravak, a baš u tom trenutku, iznad njih su preletjela dva aviona Aero kluba Split. S tim simboličnim “amenom” s visina kolona je krenula prema sjeveru, dok se jutarnje sunce lomilo o kromirane rezervoare. Već u prva tri dana prevalili su impresivnih 2.000 kilometara: u Padovi ih je ugostio Goran Fabijančić, odveo do bazilike sv. Ante, gdje su se pomolili i stavili prve pečate u posebne molitvenike. Sljedeća stanica bila je mondena Nica s kratkim, ali slatkim salutiranjem Azurnoj obali; potom su produžili preko Provanse do Lourdesa, gdje ih je iznenadio “dašak Splita” – prodavačica s Hajdukovom trakicom, hrvatske zastave na ulici i šalovi voljenog kluba u restoranu. Kad su to vidjeli, u isti glas su dobacili: “Bilo kuda – Hajduk svuda!”
Put u Santiago i dalje
Vrijeme im zasad ide na ruku, motori rade kao sat, a raspoloženje u ekipi je, kako kažu, “ka kad se pogodi dobra fjaka nediljom popodne, ali u punom gasu”. Sutra ih čeka najzahtjevnija dionica dosad – čak 850 kilometara kroz Pireneje i španjolske ravnice do Santiaga de Compostele. Ondje će, prema planu, položiti sliku Gospe Sinjske pred grob sv. Jakova, u tišini zahvaliti za prijeđeni put, pokupiti nove molitvene pečate i tek tada osvijestiti da su tek na pola avanture. Jer povratak u Dalmaciju bit će jednako izazovan: preko Zaragoze, Montserrata, Torina i Verone nazad pod Marjan, sve skupa više od 7.000 kilometara molitve na dva kotača.
No ovo hodočašće nije samo kilometraža ni popis destinacija; to je putovanje unutra, duboko prema vlastitoj snazi, a istodobno vani, prema ljudima koje susreću. Svaki stisak ruke, svaki osmijeh na benzinskoj postaji i svaki kratki razgovor o hrvatskoj zastavi ili Hajduku oplemenjuju rutu. Motočasnici poručuju da vožnja i vjera mogu zajedno: “Kad staviš kacigu, motor i srce u istu brzinu, tada stvarno osjetiš slobodu koju ne možeš naći nigdje drugdje.” Zato i ne čudi da ih svakim danom prati sve veći broj virtualnih suputnika, a možda se uskoro netko od čitatelja odvaži pa im se pridruži na nekom od preostalih zavoja.
Ekipa iz Dalmacije Danas nastavit će pratiti njihovu priču – javit ćemo se iz Santiaga, poslati fotke s Pireneja i prenijeti svaku avanturu sa zavojite crte karte. Gospe Sinjska neka im čuvaj put...
Njihovo putovanje mozete pratiti na ovom Facebook linku.
